tag:blogger.com,1999:blog-91949585855176205712024-02-07T17:23:36.731-08:00Priče iz mahalePisani tekstovi,običaji ,slike...Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.comBlogger18125tag:blogger.com,1999:blog-9194958585517620571.post-42678541489885841762012-03-21T04:26:00.000-07:002012-03-21T04:26:50.295-07:00DIJETE OSTAJE DIJETE <span style="font-size: 12pt;"> </span><span style="font-size: 12pt;">DIJETE</span><span style="font-size: 12pt;"> </span><span style="font-size: 12pt;">OSTAJE</span><span style="font-size: 12pt;"> </span><span style="font-size: 12pt;">DIJETE</span><br />
<div class="MsoNormal"><span style="font-size: 12.0pt;"> <o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="font-size: 12.0pt;">Piše: Subašić S. Hasan<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;">Kroz malene prozore bosanske kućice prodirali su prvi jutarnji zraci. Domaćica Nura postavila sofru, na nju stavila veliku ćasu čorbe i vruću pogaču, zatim osam kašika i pozvala sve svoje ukućane na doručak. Prvi je, po starom dobrom običaju, sofri prišao taškim koracima njen gospodar Salkan. Skinuo je kapu sa glave, sjeo za sofru. Odlomio osam komada pogače. Zatim su došla i djeca da doručkuju. Kada su svi posjedali, otac Salkan veli :“Zahvalimo se, djeco, Bogu na ovom nimetu“. Tri sina i tri djevojke prihvatili su se kašika i nekako skladno počeli kusati čorbu iz velike ćase. Lijepo je bilo slušati tupi zveket kašika, a da se nije čula niti jedna riječ. Malom Tahiru su bile 4 godine. Rumena lica teško je dohvatao čorbu iz ćase. „Tahire, jedi čorbu, čorba je zdrava, postaćeš velik i jak“ - sokolila ga mati Nura.</span><span lang="X-NONE" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: black; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial initial; background-repeat: initial initial; border-bottom-color: black; border-bottom-style: none; border-bottom-width: 1pt; border-image: initial; border-left-color: black; border-left-style: none; border-left-width: 1pt; border-right-color: black; border-right-style: none; border-right-width: 1pt; border-top-color: black; border-top-style: none; border-top-width: 1pt; font-size: 12pt; padding-bottom: 0cm; padding-left: 0cm; padding-right: 0cm; padding-top: 0cm;">. </span><span style="font-size: 12pt;">„Mama, ja sam već jak, neki dan sam se hrvao sa Jusom koji je stariji od mene“ - odgovori mali Tahir. Na vratima se pojavi i njihova najstarija kći Ajka koja je bila već udata u susjednom selu. Nazvala je selam i upitala za zdravlje. „Sam Bog te je poslao ovamo“! - </span><span style="font-size: 12pt;"> </span><span style="font-size: 12pt;">veli otac Salkan. „Uzmi kašiku i sjedi sa nama doručkuj, sigurno nisi doručkovala“ - veli joj mati Nura. „Nisam , majko, ali me kod kuće čeka doručak. Došla sam s poslom, nakratko“. „Nekako si mi zbunjena,Ajko. Imaš suzne oči. Hajde, reci šta se dogodilo“ – obrati se Ajki njen otac. „Tvoje oči nisu ,sigurno, suzne od dima. Nešto se </span><span style="font-size: 12pt;"> </span><span style="font-size: 12pt;">moralo dogoditi u vašoj kući. Da se prema tebi ne ponašaju ružno, da te ne tuku, nedaj Bože. Hajde, kaži</span><span style="font-size: 12pt;"> </span><span style="font-size: 12pt;">drago dijete. Pomoći ćemo ti, mi smo ti roditelji. Osim toga, ti si naša najstarija kći, naša prva roditeljska radost. A , možda si čula za onu staru istinu u narodu da </span><b style="font-size: 12pt;">dijete ostaje dijete.</b><span style="font-size: 12pt;"> Iako si otišla od naše kuće, imaš čojka i njegove starce, ti si, kćerko, još uvijek naša“ - </span><span style="font-size: 12pt;"> </span><span style="font-size: 12pt;">hrabri je otac.</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;">„Dragi babo“,.... Ajka je tada zajecala i nije se mogla suzdržati da glasno ne zaplače. Pokušavala je da se smiri , ali joj nije uspjevalo. Nastavila je jecajući. „Sinoć nam je došao kući trgovac kod koga smo se podmirivali na veresiju. Traži da mu platimo dug za robu koju smo uzimali na veresiju. Posla nema, nema se gdje zaraditi dinar. Dao nam je rok od jednu hevtu da mu donesemo dug. Rekao je ako u tom roku dug ne donesemo, doći će i odvesti nam iz štale kravu. Ona nam je jedina. Ne znam kako ćemo biti bez krave i mlijeka, koje jedemo svaki dan.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;">Šesto dinara mu dugujemoi, naša krava vrijedi više. Dinara niotkuda“- kroz suze je govorila Ajka.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;">„Nešto para imam , mogu vam posuditi pola od tog vašeg duga, za ostalo neka sačeka. Znam da ste u krizi. Nemate šta prodati, a i ono što zaradite malo je za vašu kuću. Niste samo vi u krizi. Oni što plaćaju nadničare, kakav je tvoj čovjek Iso, malo plaćaju, posve malo, draga kćeri“.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;">„Znaš, babo, nešto sam govorila sa svojim Isom, da bih i ja išla na nadnicu. Istina je da se slabo osjećam, a i kod kuće ima dosta ženskog posla“. „Zašto bi i ti išla raditi na nadnicu. Ja se, takođe, ne osjećam dobro, a i tvoja majka . Oboje smo ozajifili . Posla ima i ovdje u našem voćnjaku i oko kuće. Evo, druga je polovica marta, a u voćnjaku <o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;">nismo uradili još ništa.Treba ga obrezati, okopati oko voćki, pođubriti....Najmanje 10 kola stajskog đubreta trebamo u njega izvesti i oko voćki zakopati. Vjeruj, Ajko, taj posao mi je ovih dana najveća briga. To ne može čekati, a dug kod vašeg trgovca može. Nego, reci ti svom svekru neka pošalje tebe i tvog Isu da nam se pomogne . Još im reci ako bi sa vama došao i tvoj svekar Tahir, to su tri poslanika, a sa nas troje biće nas šestero. Rođaci tvoje majke dužni su mi za orinu. Zejrovi su mi dužni dvije nadnice, jer sam im vozio drva. Bilo bi nas tako deset i, nije vrag, da sav posao u voćnjaku ne bi mogli obaviti. Pa i mlađi, djeca, mogu pripomoći“- razbija svoju brigu oko voćnjaka stari Salkan.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;">„Ne plači , imaš ovo para što ti dadoh, odnesi ih kući i dođi sa svojim Isom već danas, moglo bi se đubre voziti. Sutra bi nastavili svi sa raznošenjem đubreta oko voćaka i okopavanjem ako se vrijeme ne bi pogoršalo“. „Hvala ti, babo, hvala, sto puta ti hvala“ - zahvaljivala se Ajka i dalje kroz suze. „Dobro je, dijete, dobro, ne plači“ - tješio je otac. Na Ajkinom polasku i sama je Nura zaplakala.. Krajem šamije obrisala je suze, nekako krijući od Ajke,i rekla: Allahimanet , kćeri, pa dođi sa svojim Isom. Kada u vočnjak dođete, ja ću vam donijeti doručak“. „Allahimanet, majko“ - jecala je Ajka i brzo krenula prema svojoj novoj kući.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;">Salkan je sa kašikom pokusao čorbu sa dna ćase, a zatim zapovjedio riječima: “Avdo i Ibro, pošto idu u školu popodne, ići će nositi đubre do polaska u školu, a ko ima školu do podne , neka požuri u školu da mi se ne motate okolo besposleni. Kada iz škole dođete, skrenite pravo u voćnjak tamo ćete nešto pojesti“. Zatim Salkan nasu vode u ibrik pa nastavi: „Vi, ostali , uzmite tezgere, dvoje vile, štijalicu i dvije lopate“.Kad se nađoše ispod voćnjaka, Salkan dalje veli: „E, sada ćemo mi muški okopavati voćke, a vi djevojke, mislim i na Ajku, nosićete đubre. Za svaku voćku stavićete desetak punih vila đubreta. Neka bude dobro nađubreno“.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;"> </span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEglOCrUF66jdACHOiuGRZZlzFZRR7ZvYo6eWJcNMho7J_qnyz1Gs0bUdAMavUd2Sohqf0yEPi0f86LvvO7OuxHR5D8QOPQUU-317KihtNUPLA7XXuZFjNT56HSxzw4L49kkid_Tqz6MwRo/s1600/clip_image001.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEglOCrUF66jdACHOiuGRZZlzFZRR7ZvYo6eWJcNMho7J_qnyz1Gs0bUdAMavUd2Sohqf0yEPi0f86LvvO7OuxHR5D8QOPQUU-317KihtNUPLA7XXuZFjNT56HSxzw4L49kkid_Tqz6MwRo/s320/clip_image001.jpg" width="229" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;">Dan je bio pravi proljetni. „Vrijeme imamo kao naručeno“ - govorio je otac djeci. Kada u voćnjak pristiže i njihova Ajka sa Isom, otac će ponovo:“Ne stavljajte puno đubriva na tezgere, bolje je manje, ali hodati brže“. Shvativši punčevu poruku i Iso dodade nekoliko riječi : „ Polahko se dalje ode, i još taj proljetni umor.... Ajko, ti se posebno pazi da ti se nešto ne dogodi. Znaš kako je sa takvim ženama kada rade teže fizičke poslove“.</span></div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj59u_Z26mrQ_xJPl9ybCt1Q8lAeUtNG_nnnlJb667uAoIU_oxmvmQk8hTXA91HkV3z2jccAG8mAnN5XJpOMYA2wCJgG2qhntJsE4ubxya5X6sTgFs_olaZKfCvoSie8SngyE_Cx4u6C_U/s1600/clip_image002.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj59u_Z26mrQ_xJPl9ybCt1Q8lAeUtNG_nnnlJb667uAoIU_oxmvmQk8hTXA91HkV3z2jccAG8mAnN5XJpOMYA2wCJgG2qhntJsE4ubxya5X6sTgFs_olaZKfCvoSie8SngyE_Cx4u6C_U/s1600/clip_image002.jpg" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;">Malom Sulji sve ovo nije išlo u prilog, posebno to da svake godine nose đubre u voćnjak pa će svom babi: „Zar moramo svake godine đubriti i obrezivati voćnjak. Zar to nije previše? Mogli bi, možda, to raditi svake treće ili četvrte godine“. „E, moj sine, bez đubrenja ne bi valjalo kao što ne valja čovjeku biti bez hrane. Đubre je hrana za sve biljke“. „Babo, jesu li i naše voćke gladne“? – pita, opet, mali Suljo. „Jesu, jesu, sine i voćke su gladne, zato ih moramo hraniti, đubriti ih moramo“.</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"> </div><div class="MsoNormal"><span style="font-size: 12.0pt;">„I ja sam gladan,babo. Jadne voćke,.... ako su i one toliko gladne kao ja“. „Strpi se malo“ - tješio ga otac. „Pogledaj , dolazi nam mati sa užinom“ - veli mu otac. „Jeste li mi se umorili, djeco“, - ulazeći teškim koracvima u voćnjak javlja se Nura. „Jesmo“ na to će mali Suljica dok ostali šute. Nura skida sa glave, u bošči zamotanu hranu za užinu i poziva ih da dođu užinati. Ajka iz ibrika polijeva, ocu, čojku Isi i ostalim da operu ruke. Mali Suljica prvi je sjeo za prostrtu bošču, gledajući šta sve mati reda pred njih. Bila je to velika tepsija maslanice, lonac kisela mlijeka, mladi sir i nekoliko glavica luka. U jednoj flaši donijela i varenog mlijeka i pružila ga Ajki.“Ne mogu, majko, hvala ti. Ništa ne bi ostalo u meni, osjećam se slabo i stalno mi se povraća“.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal"><span style="font-size: 12.0pt;"><br />
</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgkpkjmD0iSHvf62soxSPr7dr5K_hJGt2nt8XRhlnevHtF1cUbQG6raSXu-B9Rk6oPB4x77d2m2EfavZs-xlUYsRXWqrAnUZf_bN-YyvMQWD8rDFZ_9vCG8_HuXk1HhbgAbiFvIVKeD8q0/s1600/clip_image002.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="187" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgkpkjmD0iSHvf62soxSPr7dr5K_hJGt2nt8XRhlnevHtF1cUbQG6raSXu-B9Rk6oPB4x77d2m2EfavZs-xlUYsRXWqrAnUZf_bN-YyvMQWD8rDFZ_9vCG8_HuXk1HhbgAbiFvIVKeD8q0/s320/clip_image002.jpg" width="320" /></a></div><div class="MsoNormal"><span style="font-size: 12.0pt;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal"></div><div class="MsoNormal"><span style="font-size: 12.0pt;">I, uistinu, nakon samo nekoliko koraka prema sofri, uhvati se Ajka za jedno drvo i nage prema zemlji. Kada to mati primijeti, priđe joj, prihvati je za glava i pomilova rukom i riječima: „Kćerko moja, nemoj se plašiti, nije to ništa opasno“. Utom ustade i Iso iza užine, priđe svojoj ženi i punici očito preplašen. Ništa nije rekao. Nije ni stigao ništa reći od punice koja odmah zapovjedi: „Ajko, hajde ti polahko svojoj kući pa se odmori. Ima nas dovoljno, završićemo mi ovaj posao oko voćnjaka“. Još dodade – „Ovo su, čini mi se, kćeri moja, prvi znaci trudnoće. Ništa teško ne smiješ dizati. A ti, zete,moraš dobro paziti na nju da se ne daj Bože šta ne bi iskomplikovalo“.Iso uze svoju Ajku ispod ruke i polahko krenuše svojoj kući. Ostali su se samo sgledali. Stari Salkan, sav ozoren od sreće , veselo smješkao. Jedino ništa nije bilo jasno malom Suljici.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal"><span style="font-size: 12.0pt;">Opet malom Suljiici, jedino, nije bilo ništa jasno. Nastavio je hlapljivo gutati maslanicu i zalijevati je sa kiselim mlijekom. Ocu se nije mogao </span><span style="font-size: 12pt;">načuditi šta ga to toliko</span><span style="font-size: 12pt;"> </span><span style="font-size: 12pt;">razveseli da mu ni smanjeni broj poslanika nimalo nezasmeta. U ušima su mu i dalje odzvanjale one njegove jutarnje riječi da </span><b style="font-size: 12pt;">dijete ostaje dijete.</b><span style="font-size: 12pt;"> Ništa nije rekao.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><i><span style="font-size: 12.0pt;">Priča zabilježena u jednom od tešanjskih sela sedamdesetih godina XX. stoljeća.<o:p></o:p></span></i></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="font-size: 12.0pt;">Tešanj, februara 2012. Subašić S. Hasan<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><br />
<div class="MsoNormal"><span style="font-size: 12.0pt;"> </span></div><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;"> </span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size: 12.0pt;"><br />
</span></div>Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9194958585517620571.post-10862117916944455842012-02-10T09:22:00.000-08:002012-02-10T09:22:49.865-08:00I NJIH SE TREBA SJEČATI<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; color: #111111; font-family: Arial; font-size: 16pt;"> </span><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; color: #111111; font-family: Arial;"> </span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; color: #111111; font-family: Arial;">Piše: Subašić S. Hasan<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; color: #111111; font-family: Arial;">Ima nečeg posebvnog u prilici kada, kao domaćin svom gostu ili strancu, objašnjavate da je tu ispred nas bila nekada jevrejska trgovina, kuća, kamena gromada po kojoj su pasle koze, velika lipa, meraja na kojoj se šutala lopta ili nešto tome slično, ukorijenjeno u naše pamćenje i naizgled vječno. Zapravo, možda je efekat nevjerice manji kod stranca ili gosta nego kod tebe samog. Kao u dvostrukoj ekspoziciji trebali bi se preklapati – slike iz prošlosti i betonski monstrumi. Svijet koji je nepovratno nestao, prizivaš tek listajući požutjele dokumente, fotografije i zapisnike Ministarstva Hrvatskog domobranstva, pričom kojoj se u dragoj melanholiji vraćaš.Tako se nekako osjećam dok, u ove zimske dane, svom gostu pokazujem stare spise i fotografije i pričam mu o tešanjskim Jevrejima koji su, takođe, donedavno, bili utkani u tkanicu ovog grada zajedno sa žiteljima ostalih naroda i narodnosti.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Odlučih da svoja razmišljanja i impresije o ovom starom narodu i zabilježim te obogatim sa podacima do kojih sam došao čitajući sadržaje raznih starih dokumenata. U svemu tešenjski Jevreji nisu izuzetak. Sve istorijske činjenice vezane za ovaj narod od iskona do današnjih dana mogu se primjeniti i na tešanjske Jevreje. Tešanjskih Jevreja, nažalost, u našoj bližoj okolini, više nema.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">U jednom od tekstova iz 1940. godine, Derviš Korkut navodi:“<i>Specijalno za bosanske Jevreje može se reći da su oni postali više domaći nego što i sami misle“.</i> Uzmeli se u obzir da su Jevreji i najstarija nacionalnba manjina u BiH istinitost Korkutovih riječi dobija na težini.<span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; color: #111111;"> </span><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial;">Njihov dolazak, kao i dolazak drugih nacionalnih manjina, odvijao se u različita vremena i u različitim historijskim okolnostima.Međutim, njihovo zatiranje i uništavanje njihove materijalne osnove, bilo je izraženije nego drugih nacionalnih manjina. To se naročito odrazilo već tokom apriloskog rata</span><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; color: #111111;"> </span><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial;">1941.godine i ulaskom Bosne i Hercegovine u sastav Nezavisne države Hrvatske. </span><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; color: #111111;"><o:p></o:p></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; color: #111111; font-family: Arial;">Pišući ove redove izražavam svoju posebnu želju da ukažem na ogroman doprinos koji su tešanjski Jevreji, zajedno sa drugim slobodoljubivim narodima, dali u Narodnooslobodilačkom pokretu 1941-1945. godine kao i na njihova stradanja.Činim ovo u težnji da ih, mi stariji, otrgnemo od zaborava a mladi da spoznaju njihove vrijednosti. Ne znam koliko mladih, kada naiđu na ulicu Nisima Albaharija u Tešnju, znaju i <b>ko je bio taj čovjek. </b>U svojim starim dokumentima otkrio sam o Jevreijima iz Tešnja - učesnicima NOR-a 1941-1945. dosta podataka koje iz izvorne dokumentacije, preuzimam, slijedećim redom:<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; tab-stops: 9.0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; tab-stops: 9.0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">Albahari Avrama David</span></i></b><span style="font-family: Arial;">, rođen je u Tešnju 1922. godine. Poslije školovanja radi kao trgovački pomoćnik u Tešnju i Sarajevu.U NOV stupio je oktobra mjeseca 1941. godine u odred „Zvijezda“, a zatim u jedinicu šeste proleterske Istočnobosanske brigade. Poginuo je avgusta mjeseca kod Šekovića u borbi sa četnicima<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; tab-stops: 9.0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; tab-stops: 9.0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">Albahari Morica David,</span></i></b><span style="font-family: Arial;"> rođen u Tešnju 1889. godine. Po zanimanju trgovac. Po dolasku ustaške vlasti, bježi iz Tešnja i 1942. godine stupa u jedinice Narodono-oslobodilačke vojske.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; tab-stops: 9.0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; tab-stops: 9.0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">Albahari Šabataja Estera</span></i></b><span style="font-family: Arial;">, rođena 1907. godine u Tešnju. Po zanimanju domaćica. Po stvaranju NDH, bježi od ustaša u Sarajevo, a potom u Dalmaciju. Iz Dalmacije je početkom juna 1943. godine internirana od strane Italijana u logor na Rabu. Po oslobođenju iz logora stupila u NOV septembra 1943. godine. Radila je u krojačkoj radionici XI korpusa NOV-e.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; tab-stops: 9.0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; tab-stops: 9.0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">Albahari Abrahama Hajim-Tedi</span></i></b><span style="font-family: Arial;">, rođen u Tešnju 1921. godine. Član SKOJ-a još od prije rata. U Narodno-oslobodilačku vojsku stupa u mjesecu avgustu 1941. godine. Borac je Igmanskog odreda, a zatim u jedinicama VI. proleterske istočnobosanske brigade. Poginuo je 31. maja 1943. godine kod Čureva u toku V. Neprijateljske ofanzive.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; tab-stops: 9.0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; tab-stops: 9.0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">Albahari Šabetaja Jakob,</span></i></b><span style="font-family: Arial;"> rođen 1910. godine u Tešnju. Jedno vrijeme radi i živi u Tešnju.Pred sami odlazak u NOV radi kao poštanski službenik u Čačku. Jula mjeseca 1941. godine pristupa Čačanskom partizanskom odredu. Bio je i komesar čete u II. Proleterskoj brigadi. Poginuo početkom juna 1943. godine na Zelengori u toku V. Neprijateljske ofanzive. <span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial;"><o:p></o:p></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; tab-stops: 9.0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; tab-stops: 9.0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; tab-stops: 9.0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;"> </span></i></b><span style="font-family: Arial;"> </span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; tab-stops: 9.0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">Albahari Avrama Nisim,</span></i></b><span style="font-family: Arial;"> službenik, rođen u Tešnju 1916.godine. U SKOJ je primljen u gimnaziji 1935. godine. Kao komunista osuđen 1936. godine od suda za zaštitu države na jednu godinu zatvora,koju je odležao na Adi Ciganliji u Glavnjači. Postaje partijski instruktor u novoformiranoj ćeliji Vojno tehničkog zavoda Sarajevo, a 1940. godine biran je za člana MK KPJ Sarajevo. Početkom 1941. godine interniran je u koncentracioni logor za komuniste u Ivanjici. Po kapitulaciji Jugoslavije učestvuje u organizovanju ustanka u istočnoj Bosni. Po direktivi PK KPJ za BiH odlazi sa Ratom Dugonjićem 14.VII.1941. godine u Semizovac radi organizovanja partizanskog odreda,a potom na teren u Vareš-Breza. Izdajom je uhvaćen od ustaša 6.II. 1941. godine i zatvoren u zatvor u Visokom, zatim u Sarajevu. U zatvoru je zvjerski mučen, ali nije ništa priznao.Uz pomoć sarajevske patrijske organizacije pobjegao je 22.IX. 1941. godine iz zatvora i pridružio se pozadinskim političkim radnicima. Oktobra 1941. godine izabran je za sekretara OK KPJ „Zvijezda“. Početkom 1943. bio je na dužnosti zamjenika komesara 3. bataljona 6. proleterske istočnobosanske brigade, a 1944. biran je za člana Oblasnog komiteta KPJ za istočnu Bosnu i šefa OZN-e pri štabu III. Korpusa.Nosiulac je Partizanske spomenice 1941, a 1953. je proglašen za Narodnog heroja Jugoslavije.<span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial;"><o:p></o:p></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">Albahari Grubora Šabetaj</span></i></b><span style="font-family: Arial;">, rođen u Tešnju 1907. godine.Po dolasku ustaša na vlast bježi u Dalmaciju. Početkom 1943. godine interniran od Italijana u logor na Rabu. Po oslobođenju iz logora stupio septembra 1943.godine u NOV.<span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial;"><o:p></o:p></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">Atijas Cevia Sara,</span></i></b><span style="font-family: Arial;"> učiteljica iz Tešnja. Rođena je 1909. godine u Bihaću. Po dolasku ustaša na vlast odlazi u Dalmaciju. Početkom juna 1943. godine internirana od strane Italijana u logor na Rabu. Po oslobođenju iz logora stupila, septembra mjeseca 1943. godine u NOV. Bila je bolničarka u 13. primorsko-goranskoj brigadi, a zatim učiteljica u Brodu na Moravici.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">Albahari Sarafa Jozef</span></i></b><span style="font-family: Arial;">, neoženjen star 37 godina, trgovac iz Tešnja. U potjernici Velike župe Usora i Soli, broj 13.517/42. od 8.oktobra 1942. godine stoji i njegov lični opis : stas srednji, lice više crveno, prednji zubi zlatni, kosa plava, bradu i brkove brije, a osobni znaci nisu poznati. Obučen je u plavo građansko odijelo, gologlav, na nogama plitke cipele. Jozef je, na dan njegovog hapšenja 23. septembra 1942. godine, priključio se partizanima u rejonu Crnog vrha (Tešanj), stoji u potjernici policije.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">Herlinger Dr. Ivo sin pokojnog Maksa</span></i></b><span style="font-family: Arial;">, ljekar iz Osjeka. Rođen je 23.maja 1896. godine u Karlovcu. Osnovnu i srednju školu završio u rodnom Karlovcu. Medicinski fakultet diplomirao je 1922.godine u Beču. Nakon promocije ostao je u Beču na specijalizaciji. Nakon što je tamo radio više od godinu dana prešao je na otorinolaringološku kliniku na kojoj se pretežno bavio otologijom. U Hrvatsku se vratio početkom 1925. i u osječkoj bolnici obavio propisani staž. Budući da je</span><span style="font-family: Arial;"> </span><span style="font-family: Arial;">na kirurškom odjelu osječke bolnice radio više od dvije godine imao je priliku da se izobrazi u kirurgiji. Osnivanjem posebnog otorinolaringološkog odjela imenovan je 23. svibnja 1928. šefom i primarnim liječnikom novoosnovanog odjela, na kojem ostaje sve do svibnja 1941. kad je iz rasno-političkih razloga umirovljen. Unatoč svojoj zauzetosti na ORL odjelu 1935. otvorio je privatni sanatorij, tzv. Herlingerov sanatorij u današnjoj Europskoj aveniji. </span><b style="font-family: Arial;">U ljeto 1941. zajedno s grupom židovskih liječnika poslan je u Bosnu i Hercegovinu, u Tešanj, kako bi liječio endemski sifilis</b><span style="font-family: Arial;">. Službujući u Jelahu ubrzo se povezao sa partizanima i slao im lijekove i sanitetski materijala.Ustaše ga hapse sa ostalih 10 mještana 8. septembra 1942. godine. Po izlasku iz zatvora odmah odlazi u partizane i to decembra 1942. godine. Učesnik je bitke na Sutjesci sa Prvom proleterskom divizijom u kojoj je bio i upravnik bolnice III. Korpusa, šef</span><span style="font-family: Arial;"> </span><span style="font-family: Arial;">hiruške ekipe XVI. Divizije, šef hiruške ekipe III. Korpusa, vojni delegat u Zavodu za transfuziju krvi Beograd do kraja oktobra 1944. godine. Po oslobođenju zemlje 1945. godione radi u Sarajevu. Bio je i dekan Midicinskog fakulteta u Sarajevu u periodu od 1960 do 1962. godine i šef klinike za otorinolaringologiju u Sarajevu.Nakon demobilizacije postaje upravitelj Zavoda za transfuziju u Beogradu, potom upravitelj Gradske bolnice u Beogradu. Za profesora</span><span style="font-family: Arial;"> </span><span style="font-family: Arial;">Medicinskog fakulteta u Sarajevu imenovan 1947; u više navrata bio dekan. Umro je u Sarajevu 1963. godine.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">Herlinger Ive Jordana,</span></i></b><span style="font-family: Arial;"> učenica iz Osjeka, rođena 1928.godine.Po dolasku ustaša na vlast odlazi sa ocem dr. Ivom Herlinger u Doboj,a potom u Tešanj. U Narodno-oslobodilačku vojsku stupila u decembru 1942. godine. Bolničarka u bolnici I. Proleterske divizije; bolnici III. Korpusa bolnice XVI. Vojvođanske divizije, a od januara 1945. godine na radu je u Zavodu za transfuziju krvi Beograd.<span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial;"><o:p></o:p></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">Herkinger Ive Mira</span></i></b><span style="font-family: Arial;">, učenica iz Osjeka, rođena 1930. godine. Skupa sa ocem dr. Ivom Herlingerom i ostalim članovima porodice dolazi u Doboj, a potom u Tešanj, gdje je bio i upućen njen otac sa ekipom za suzbijanje endemskog sifilisa. U partizane odlazi skupa sa ocem i sestrom Jordanom decembra mjeseca 1942. godine. Bolničarka je je u bolnici I. Proleterske divizije i bolnici XVI. Vojvođanske divizije, a od januara 1945. godine, kao i sestra Jordana, na radu u Zavodu za transfuziju krvi Beograd.<span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial;"><o:p></o:p></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">Herlinger (rođeno Švarc) Mavre Zlata</span></i></b><span style="font-family: Arial;">, domaćica iz Osjeka rođena 1900. godine, supruga dr. Ive Helingera i majka kćerke Jordane i Mire. Herlinger Zlata zajedno sa suprugom i kćerkama odlazi u partizane iz Tešnja decembra 1942. godine. I Zlata je bolničarka u bolnici I. Proleterske divizije; bolnici III. Korpusa... Poginula 1944. godine prilikom četničkog napada na bolnicu III. Korpusa u Šekovićima.<span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial;"><o:p></o:p></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><b><i><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;">Hiršler dr. Slavko</span></i></b><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;">, ljekar iz Koprivnice, gdje je i rođen 1901. godine. Medicinski fakultet završio u Zagrebu 1926. godine. Specijalizirao stomatologiju. Po dolasku ustaša na vlast upućen u Tešanj u sastavu ekipe za suzbijanje endemskog sifilisa. U NOV stupa februara 1942. godine sa tešanjske teritorije gdje je i radio.Bio je na raznim sanitetskim dužnostima u sastavu V. Korpusa, a od 1944. godine šef zaraznog odjelenja bolnice istog korpusa u Šipragama.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;">Kamhi Moric,</span></i></b><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;"> diplomirani veterinar iz Tešnja. Rođen je 1915. godine u Sarajevu. Veterinarski fakultet završio 1941. godine u Zagrebu. Odmah po završetku fakulteta stupa u NOV 1941. godine u sastavu partizanskih odreda tešanjskog sreza. Bio je na raznim sanitetskim dužnostima. Krajem 1941. godine poginuo. Ne zna se mjesto niti okolnosti njegove pogibije.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;">Levi Teodorasa Hajim – Bukus</span></i></b><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;">, ljekar iz Tešnja.Rođen je 1899. godine u Banja Luci. Radi u Tešnju kao ljekar sve do sepotembra 1944. godine kada odlazi u partizane. U Partizanima obavlja razne sanitatske dužnosti. Doktor Levi je u Banja Luci, u to vrijeme, imao prvi u svojoj ordinacijhi RTG aparat.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;">Novačić – Najfeld Filipa Fred</span></i></b><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;">, rođen 1906. godine u Tešnju.Po zanimanju gimanzijski profesor. Ustaše ga progone i on bježi u Split odakle je stupio u NOV septembra 1943. godine. Bio je referent saniteta u Mosorskom partizanskom odredu, referent saniteta u petom i šestom partizanskom odredu 111. dalmatinske brigade, na radu je u komandi mjesta Komiže u odsjeku za naoružanje XXVI. Dalmatinske divizije.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;">Peći Marka Ljudevit,</span></i></b><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;"> elektromehaničar iz Zagreba. Rođen je 1874. godine u Pečuhu. Nastankomn NDH bježi sa kćerkama iz Zagreba u Tešanj. U Tešnju otvara elektromehaničarsku radnju u kojoj se izrađuju razni alati za potrebe partizanskih jedinica.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;">Peći Ljudevita kći Jelena</span></i></b><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;">, domaćica iz Zagreba. Rođena je 1905. godibne u Sarajevu. U Tešanj dolazi sa ocem Peći Ljudevitom. Iz Tešnja odlazi u partizane 1942. godine. U NOV bila je pozadinski radnik.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;">Peći Ljudevita kći Ruža</span></i></b><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;">, domaćica iz Zagreba. Rođena je 1912. godine u Slavonskom Brodu. Sa ocem i sestrom dolazi u Tešanj odakle je stupila avgusta 1944. godine u NOV. Na radu je u komandi mjesta Teslić, a zatim u komandi mjesta Prnjavor.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;">Svećenski mr. ph. Velimir sin pokojnog Julija</span></i></b><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;">, apotekar u Tešnju. Rođen 1894. godine u Osjeku. U Tešnju sarađuje sa partizanima dostavljajući im lijekove. Ustaške vlasti ga hapse 8. septembra 1942. godine zajedno sa još 10 tešanjskih saradnika NOP-a. Po izlasku iz Zatvora zajedno sa suprugom Karolinom, marta mjeseca 1943. godine odlazi u partizane. U sanitetu je V. Korpusa.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b><i><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;">Svećenski Velimira supruga Karolina</span></i></b><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; font-family: Arial;"> (rođena Planinšek), domaćica stara 31 godinu. Uhapšena zajedno sa suprugom Velimirom u Tešnju od strane ustaša 8. septembra 1942. godine zbog saradnje i pomaganja partizanskih odreda.U NOV odlazi zajedno sa suprugom 1943. godine. Radi u sanitetu.....<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><b><i><span style="font-family: Arial;"><o:p> Tešanj februara 2012.godine Subašić s. Hasan</o:p></span></i></b></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="font-size: 21px;"><br />
</span></span></div>Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9194958585517620571.post-19018920890437432412011-10-13T10:07:00.000-07:002011-10-13T10:07:44.958-07:00TEŠANJSKI LJUBAVNICI IZ PROŠLIH VREMENA<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><span style="font-family: Arial; font-size: 16pt;"><span style="mso-spacerun: yes;"> <span style="font-size: small;"> </span></span><span style="font-size: small;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>TEŠANJSKI LJUBAVNICI IZ PROŠLIH<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>VREMENA</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Pripremio : Subašić S. Hasan</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Odavno me progoni misao da vam prenesem istinitu priču iz dalekih prošlih vremena tešanjskog kraja. Sve je zapravo počelo još <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>1878.godine, tačnije 4. septembra, kada je general major Austrougarske vojske Ludwig v. Pistory, komadant 71. Infanterie Brigade, I pješadijske divizije , bez otpora, zauzeo grad Tešanj. Bio je to događaj pogotovo ako se uzme da se desio nakon viševjekovne vladavine Turske. </span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>U gradu su ostali tragovi turskog vakta : begovi i age, begovske kule i čardaci, hanovi i kahvane, trgovine sa svojim tamnim i hladnim magazama, ćefenci puni svakojake robe , ekmečije, terzije, berberi, kasapi, sarači, kalajdžije.... A , ljudi - Muslimani, Srbi, Hrvati i ostali - , svjesni neizvjesnosti i promjena koje svaka promjenjena vlast nosi sa sobom, postadoše zabrinuti za svoju sudbinu. Ipak, mještani Tešnja, naviknuti da poštuju red i zakon, bili su nešto manje iznenađeni uvođenjem strogih zakona reda. Istina, bilo je i onih koji se nisu mogli da snađu u novonastalim promjenama pa ubrzo<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>propadoše. A događaja na pretek. Takav je i ovaj iz 1903.godine, kada u Tešanj pristigoše i akteri ove priče,priče koja govori o nesretnoj ljubavi između mlade plemićke žene i mladog konzula rodom iz Tuzle... Iako se ne sjećamo<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tragičnih ljubavnih priča iz prošlih života naših krajeva (jer nismo bili<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>svjedoci u tome),prenošenjem onog što je zabilježeno, vraćamo i našu vezanost za te događaje, vadimo ih iz zaborava,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pa i aktere priče vraćamo među žive.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">O ovom događaju pisano je u mnogim časopisima <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>prije više od četrdeset godina i to pod raznim naslovima od onog <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Tešanjski Romeo i Julija, Ljubav na Tešanjski način,</i>do priče pod naslovom <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Jugoslovenski Romeo i<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Julija</i> autora Aleksandra R. Peranovića čije ću dijelove i sam prenijeti.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Uz prenošenje dijela tih tekstova, iznijeću i svoje impresije i sve ono što sam saznao o tom tragičnom događaju od tešnjaka Ibrahima Ćatića, zatim od čuvenog<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Seada Midžića , doktora medicinskih nauka i profesora Medicinskof fakulteta u Zagrebu (koji je bio i dalji rođak mladog konzula), izvrsnog poznavaoca minulih događaja i poštovanog mještanina Tešnja Dragutina Tanasića , <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>te doktora Ivana Petričevića,koji je prikupljao i izučavo<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>bogatu prošlost ovog kraja nakon što je kao ljekar došao iz rodne Dalmacije u naše krajeve. Kako sam imao čast i raditi<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kao radiološki tehničar sa dr. Petričevićem zaista sam mu i danas zahvalan koliko je svojih saznanja prenio i na mene. On je i dovodio u Tešanj<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>dr. Midžića, a ja sam imao sreću da upravo sa ovom dvojicom velikih ljudi, obiđem grobove tešanjskih ljubavnika o kojima je riječ, a riječ je o <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Draginji</i> - ženi gradonačelnika <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Savić</i> Save i <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Nurdin begu Azapagiću </i>koji se pojavljuje i pod imenom <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Ferid beg</i> u<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>beogradskom časopisu Duga (moguće da se radi o i o pogrešnom navodu novinara kada je riječ o ovom drugom imenu). Ovdje napominjem i činjenicu da je i otac mladog konzula imao dva imena , tačnije : Hadži hafiz Mehmed Teufik ef. Azapagić.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: 'Monotype Corsiva'; mso-bidi-font-family: Arial;">Na putu za Tešanj</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">„Mlada plemkinja Draginja sjedila je u velikoj zatvorenoj kočiji pored muža Save, koji je dobio mjesto gradonačelnika u Tešnju. Već dva dana su u Bosni, a nikako da stignu. U početku joj je sve bilo novo i interesantno: age i begovi ozbiljni i kruti, kao balzamovane figure, koje prate naoružani do zuba pratioci; hanovi i konačišta sa pjevačicama; bule sa feredžama. Ali malo-pomalo sve to dosadi i izgubi draž nepoznatog..... Šta je čeka sutra, prekosutra, i ko zna koliko dana i noći, dok joj muž ne stigne reputaciju i slavu, a samim time premještaj u neki veći, evropskiji grad. Da je dobro, nije – mislila je. Nekada je Tešanj bio veliki grad, vjerovatno su ga podigli Rimljani . Evans je o svom putu kroz Bosnu zabilježio da je Tešanj jak centar Bosne. U to doba putevi za Sarajevo i jug vodili su preko njega... Poslije Šamca, kasabe na ulazu u Bosnu, preko Modriče, Doboja i Odžaka kola su za sobom ostavljala sve više puste i divlje predjele, zalazila dublje u divlji kraj Bosne. Zemljište je postojalo brdovitije i izazivalo u njoj bojazan i nezadovoljstvo; prašina debela i opra već odavno je popala po kočiji, na njoj grb i ime njenog muža prevučeni pozlatom. Kuda, i kako? Kako u toj pustoši provesti najbolje godine svog života? Obje noći on je proveo u kasabama, vjerovatno u hanovima, s prijateljima i novostečenim poznanicima, vraćajući se tek pred polazak kočije, ostavljajući je samu da strahuje i razmišlja o hanskim sobama , ispod kojih su se čuli vriska i smijeh, neobuzdan smijeh jeftinih kafanskih žena, izmješan s lupom stakla i grubim muškim psovkama.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Poslije neprespavane noći Savi su kočije bile udobne i prijatne; nije osjećao ni prašinu ni truckanje. Duboko zavaljen u sjedište, najveći dio puta proveo je spavajući, tako da nije imao vremena za razmišljanje o divljini kroz koju prolaze. Kada bi kola naletila na neki veći kamen, on bi samo za trenutak otvorio oči, pospano pogledao, promrljao nešto nerazumljivo, okrenuo se na drugu stranu i produžio da spava.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">- Savo!... Savoo! Blizu smo Tešnja, treba da se malo rasaniš i dotjeraš. Neće biti lijepo da te građani Tešnja vide takvog rasčupanog i podbuhlog....Vjerovatno te očekuje cio grad. Večeras će sve oči biti uprte u tebe. – Pa šta ako će me čekati – Glas mu je bio nježan, baršunast i mehk. – čekaće gradonačelnika. Nisam ja sluškinja Slava da se uparadim i stavim na lice, pred ogledalom masku dobrote i čednosti prije nego što se pojavim pred skupinom eminentnih ličnosti. Ne moram čak ni da se pojavim večeras, izvini me i kaži da sam bolestan, izmisli nešto što će me opravdati. Žena se čvrsto uhvati za sjedište ispunjena silnim bolom i zaplaka. Nije to bilo samo večeras. Jednom bi se nekako dalo i podnieti, ali od kako se udala za njega uvijek je nešto, išlo kako ne treba, uvijek nešto drugačije nego kod normalnog svijeta; uvijek je ona morala da crveni, da se trudi da izgladi stvar, da zataška. On je sve u životu prihvatao da teče stihijski, od danas do sutra, važno je bilo samo da se provede. Ne bi ovo mjesto gradonačelnika dobio, da ona nije pisala, tražila veze, molila....“</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">- Prevario si me....prevario. Kada si tražio da se udam za tebe bio si pažljiv i nježan, obećavao si brda i doline. Sav si se rascvetavao od nježnosti. Danas je za tebe važnija <i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Slava</i> . Ona ti je saučesnik i prijatelj kada treba da se nešto od mojih očiju sakrije. Dođe mi ponekad da zbacim sa sebe sve te skupocjene haljine i odem u nepoznato. – Ali ženo, nisam ja kriv, život je svirep i nemilosrdan, ne živimo kako hoćemo... progovara Sava tužno, sa pomalo patetičnim zanosom. Da bi ti nosila te skupocjene ukrase, najbolje haljine, da bi živjela na ovako visokoj nozi da ja nisam na ovakvom mjestu !? A? Ne budi samoljubiva i nepravedna... Osjećam da nešto nije uredu sa tobom poslednjih dana da me nekako drukčije posmatraš....Dugo su ćutali. Ona je drhtala plačući pripijena uz njega; ramena su joj se tresla. On je držao nježno obgrlivši je i razmišljao – „Premorena je. Proći će je to“.... – Nakon zaustavljanja kočije i otvaranja vrata pojavila se sluškinja Slava i obratila se riječima: -Molim vas, gospođo Draginja, hoćete li preći u zadnju kočiju da se malo dotjerate; na ulazu smo u grad. Jesen je već dala svoj<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pečet Tešnju. Lišće pod naletima vjetra kotrlja se u ludom hodu. Vjetar puše glavnom ulicom diže oblake prašine lišća, grančice se lome pod neletima vjetra kao da padaju iz tamnog oblaka koji se nadnio nad gradom spreman svakog trenutka da ga poklopi i uništi ono malo svjetiljki u glavnoj ulici. – Baš dobrodošlo – kaže Sava. – Bar će biti manje spremnih da me većeras ovako umornog ispituju i posmatraju. Očekujući oluju koja je svakog časa mogla da otpočne, svijet se sklonio u kuće. Gradić je izgledao napušten i pust, davao je izgled još veće kasabe nego što jeste. Nije bilo teško naći kotarski ured, gdje će mu biti i kancelarije i stan. U pismo je jasno stajalo: najveća zgrada u centru grada. Očekivali su ih, jer prije nego što su izašli iz kočije, nekoliko uglednih građana dostojanstvena držanja, već je bilo kraj kola. Svima<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>je na licu lebdjelo pitanje: Kakva je, kakva mu je žena!? Da li će uspjeti sa njim da se sprijatelje?</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-family: Arial;">Draginja</span></i><span style="font-family: Arial;"> je bila mnogo mlađa od njega što je sigurno izazvalo komentare. Nije bio siguran da je svojom pojavom izazvao simpatije ili negodovanje, a nije se ni trudio da uradi nešto više od uobičajenog poznanstva. Bio je umoran i sve što je želio bilo je da taj ceremonijal upoznavanja što prije prođe pa da ode na počinak. Draginja ga je čvrsto držala za ruku sva razdragana, okružena gomilom radoznalih, klimoglavom lijevo – desno. „ Nije čak ni toliko loše koliko sam mislila, - pomisli elegantna gospođa. Istina bio je tu i po neki Turčin sa ogromnom čalmom oko glave i brčinama kao u janičara u starim knjigama, ali oni nisu gledali ni krvnički ni negostoljubivo, nisu izgledali pijani i silnički raspoloženi kao oni koje je sretala na dugom putu po mejhanama<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kroz Bosnu“.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: 'Monotype Corsiva'; mso-bidi-font-family: Arial;">Dolazak mladog konzula</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">„Prvi dani u Tešnju prolazili su vrlo brzo i Draginji i Savi. Stan i kancelarije su se nalazile u istoj zgradi, u istom hodniku, tako da su veliki dio dana provodili zajedno. Sava je počesto, ako nije bio odsutan, navraćao <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u stan. Draginja je odlazila u grad u kupovinu. Kada dođu karavani iz dalekih krajeva, kupovala je lijepe stvari sa Istoka<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i nemajući posla po nekoliko puta razmještala stvari po sobama. Ako nije morao negdje službeno da putuje, a niko ga nije uznemiravao, u radu bi ostajao zatvoren u kancelariji, prevrćući po starim spisima iz kojih je upoznavao istoriju tešanjskih porodica. Naveče bi sjedao u kočiju, malo se provozao kroz zabačene dijelove grada. Katkada se izvezao do Teslića ili Tešanjke ređe do Doboja. Ponekad je navraćao u neki od hanova, uživajući u laskanju kojima su ga obasipali, i ostajao po cijelu noć. Radovao se dolasku mladog konzula iz Skadra u Tešanj.“</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Ko je bio mladi konzul <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Nurdin beg Azapagić? </i><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Bio je to sin hadži hafiza Mehmed Teufik ef. Azapagića<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>rođenog 1838. godine u Tuzli. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Tuzli. U Istambulu je završio teološke nauke. Po završetku školovanja vraća se u Bosnu i<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>služi kao upravitelj ruždije u Sarajevu. Godine 1887., po osnivanju šerijatske sudačke škole u Sarajevu, postavljen je njenim prvim direktorom. Na tom položaju ostaje sve do 1893. godine, kada je postavljen reis-ul-ulemom u Bosni i Hercegovini. Poznavao je arapski, turski i perzijski jezik, a djelimično i njemački..... Sina Nurdina je školova u Beču na višoj konzularskoj školi. Po završenom školovanju postavljen je za konzula u Skadru (Albanija). Kako je stanje u Skadru bilo vrlo rovito, bojeći se za sigurnost sina, hadži hafiz Mehmed Teufik ef. Azapagić iskoristivši svoje veze sa Austrougarskom vladom, isposlova premještaj svoga sina iz Skadra za konzula u Tešnju. Dolaskom mladog, evropski obrazovanog i intelegentnog Nurudin bega za konzula , Savo je sve više vremena provodio u kancelariji sa kojim je mogao da razgovara o svim problemima. „S obzirom na evropsko vaspitanje, nije mogao naći sebi nekoga bliskog među žiteljima u varoši, a i priroda posla ga je na neki način vezivala za gradonačelnika Savića. Malo - po malo postali su veoma bliski. Mladi Azapagić bio je rado viđen gost u kući Savinoj. Mlad i lijep, lijepo obučen, po evropskoj modi bio je čest predmet razgovora tešanjskih djevojaka. A kako su se najčešće počeli izvoziti skupa, to i Sava poče ponova da vodi momački život. Često je dolazio kasno kući, a ponekad uopšte nije, izgovarajući se poslom. Izmišljao je najrazličitije potrebe za putovanjem. Draginja je bila svjesna da su to jeftine priče, to za nju nije bilo ništa novo. Umjesto da se ljuti na mladog konzula što joj vodi muža, Draginji je mladi konzul neobično prirastao za srce. Primjetila je da i on nju posmatra s neobičnim simpatijama, toplo i drago kako je dosad niko nije gledao.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">„Možda mi se to samo čini – mislila je, možda to dolazi otuda što ja njega sa simpatijama posmatram. Ili me želi....“ No, taj trenutak nikako da dođe. Mladi konzul nikako nije htio sam da dođe, izuzev kada ga Sava dovede. A onda nije bilo vremena za razgovor u četiri oka. Baš sam glupača – pomisli jedno večeri, dotjerujući se prije nego što će Sava doći da je povede u pozorište. Pa konzul neće sam da dođe, vjerovatno ne želi da napakosti Savi, ili... Vjerovatno ima nekog mladog i lijepog, nekog za koga je vezan i kome je vjeran. Ja sam već pomalo prestara da bi za mnom zaželio kod takvih mladih djevojaka. Kako onda sebi da objasnim zašto me je onda tako posmatrao, zašto mi je uzvraćao tople i nježne poglede. Već prvo veče kada je sa Savom došao u kuću, primjetila je da između nje i njega struji nešto toplo i neobično. Nešto što nikada nije osjetila. Kad su zatim legli dugo nije mogla da zaspi; osjećala je nemir, sladak i prijatan, snažan i zdav<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>smjeh, davao je njihovom susretu pečat neobičnosti. Ako se tome doda ljepota i elegancija mladog konzula, nije čudo što je bila uznemirena. Svaki put kad Savo ne bi obraćao pažnju na njega, uzvraćao joj je nježne i tople poglede.“ „Zašto onda nikako neće da navrati? – kao crv nagrizala je misao. Možda zato što je Musliman, a ja sam Srpkinja, neće da pogazi vjeru. Ja bih je ipak pogazila ! Trebalo bi da se stidim, već činim nešto grešno, pored muža želim da imam još jednog. Samo da navrati kada Save nema kod kuće, znaću šta je posredi, biće mi lakše kada budem znala šta je prepreka svemu tome. Da Savo sazna.....“ Te večeri su članovi „Gajreta“ (pozorišno društvo) slavili godišnjicu svoga postojanja. Trebalo je da se slavi i u Sarajevu, ali kako nisu imali materijalnih mogućnosti priređena je proslava u Tešnju. Došli su gosti iz raznih krajeva Bosne. Samo jedna misao joj se vrtila po mozgu: da se dotjera i da bude lijepa. I on će vjerovatno biti, treba da ga osvoji. Sava je pozvao da prisustvuje kao počasni<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>član, rekao je da se spremi, doći će da je povede. Obukla je najbolju haljinu koju godinama nije oblačila i za koju je već odavno bila počela da smatra da je odviše mladalačka. Dekolte i jako naglašena u struku, nekada je isticala obline njenog savršenog tijela. „Ipak me je brak unakazio. Ostavio je tragove na mom tijelu“ Ta misao dovede je do <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ludila. Zar da mu ne budem lijepa? Da dozvolim da ga neka druga preokupira.“</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: 'Monotype Corsiva'; mso-bidi-font-family: Arial;">Čežnja u oku i prvi poljubac<span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="color: #111111; font-family: Arial;">„Očekujući Savu da joj pomogne, ponovo je popravljala steznike i nabore na haljini. Kada su se vrata otvorila, najpre ulazna a zatim sobna, nije ni za trenutak pomislila da bi to mogao biti neko drugi nego Savo. Nije mogla da vjeruje svojim očima: na vratima je stajao on, Nurdin beg. Sve drugo je očekivala, samo to ne. Zastala je u pola pokreta, ukočila se. Na licu joj se ogledale grimase zbunjenosti i dobrodošlice. – O moje poštovanje vašoj visosti, gospon Azapagiću..... – konačno je postala svjesna. –Ljubim ruke,... i želim vam lijep dan, gospođo Draginja. – Primjetila je da mu glas nije baš tako siguran, kao prošli put, da je blag i da pomalo podrhtava. Ni on sam nije bio tako siguran, iz pokreta mu je izbijala zbunjenost i nesigurnost. Gospođo Draginja... – Gospodine Azapagiću, oprostite ! Uđite i sedite. – Zatim se odmače od ogledala i, sva lepršava i nježna, priđe mu i pruži ruku da je poljubi. I on je osjećao da se u njemu dešavaju promjene, kao da je blizina ove žene iz njega izvlačila sve same želje<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>da je ima. To je bilo tako snažno da je gubio kontrolu nad sobom. Mahinalno je kleknuo prihvativši je za ruku, u kojoj je osjećao kucanje damara, i spustio svoje usne. Dugo je ostao tako, nije želio da se poljubac završi. Ona mu je drugu ruku stavila na glavu, u kosu. Ruku kojom ju je držao stegao je oko njene male mirišljave šake, a drugu je blago uvukao u rukav njene plave haljine. Ona se tresla kao u groznici, pripijena uz njega. Osjećao je kako gori, kroz haljinu je izbijala toplota njenog bila, i miris blag i opojan. Od tog prvog strastvenog poljupca drhtala su im tijela.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="color: #111111; font-family: Arial;">„ Šta će kazati Sava, ako sazna! ? Šta građani Tešnja ako pukne bruka?“.... No čežnja je bila jača. Pritisnuo je uz sebe i strasno poljubio. Ona se nije opirala; naprotiv, pripila se uz njega svom snagom. Ljubio ju je strastveno, polahko i zavodljivo. Ona se sve više prepuštala njegovim usnama i na taj način izražavala svoja skrivena osjećanja prema njemu. Na trenutak je nastao predah, nastala je tišina neprijatna za oboje, čulo se samo teško disanje. Ona postade svjesna kolikom se riziku izlaže; svakog trenutka je mogao neko da naiđe. Blago se izvila iz njegovog zagrljaja, gledajući ga molećivo u oči. On se diže polahko, zbunjen i crven, pitajući se šta se to s njim dešava. – Znam da je grešno ovo što radim, ali ne mogu drugačije, ne mogu da odolim iskušenju – prošaputa sa zanosom mladi Nurdin beg . – Ja vas mnogo ljubim... više nego što bih smio.... i više nego što bih želio. – Da, grešno je.... ali Bog mi je svjedok, i sama sam se odupirala ovome, mada sam željela i čeznula da dođete sami – strasno je rekla Draginja. – Slaba sam, slaba prema vama. Sava neće moći da vas izvede pa je poslao mene da vam pravim društvo, gospođo<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Draginja. On ima neki posao sutra u Doboju te neće moći izaći sa vama obzirom na to da će proslava trajati duboko u noć. Možda će navratiti.....</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="color: #111111; font-family: Arial;">- Zašto toliko izmišljate, ja nisam dijete – upade mu Draginja u reč. – Znam ja da je to samo izgovor da negdje ode i da se provede. Odavno sam svjesna da vodi raskolašen život. Toliko dugo da sam već na to navikla. No, nemojte misliti da i ja tako živim: ne, nikad još nisam iznevjerila obećanje na vjernost dato pred oltarom. Ali otkad sam srela vas ja više sama sebe ne prepoznajem – rekla je jednostavno, posmatrajući upitno mladog Nurdin bega. </span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="color: #111111; font-family: Arial;">Kada ih je kočijaš obavjestio da su kočije spremne, izašli su : ona naprijed zadovoljna i podmlađena, visoko dignute glave i ukočenog držanja on za njom opčinjen ljepotom i elegancijom. Kočijaš je otvorio vrata, a Nurdin beg je nježno uhvati za ruku i čvrsto stisnuo, a ona je odgovorila stiskom. Drugom rukom pridržao joj je haljinu da ne padne po stepenicama kočija. Prije nego što se smjestila, on je već obišao kočiju i bio unutra. S neskrivenom čežnjom bacili su se jedno drugome u zagrljaj. Čekajući da Draginja izađe pa da se spremi, Sava je stajao i posmatrao kroz prozor kancelarije ulicu i kočiju. S tog prozora često je posmatrao njen odlazak kod prijatelja i uvijek bi mu mahala kroz otvoren prozor kočije prije nego što kočija pođe.Ovog puta je uzalud čekao, vrata na kočiji nisu se otvarala, nije čak ni glavu okrenula prema prozoru dok je ulazila u kočiju. Nije ni slutio pravi razlog. „Vjerovatno je tužna što nisam večeras s njom“ – bilo je sve što je pomislio. Zadovoljan, ugasio je cigaretu u pepeljari i polahko izašao u dvorište u kome se već hvatao sumrak. Djecu je Draginja poslala kod Gverićevih zato što je sluškinja Slava zamolila da i sama ode na proslavu, zbog toga nije ni zavirio u stan. Zadovoljno je koračao prema kući nekadašnjeg paše Mehmeda, jednog od najbogatijih ljudi u tom kraju, s kojim se dogovorio da noćas posjete jedan konak na drumu prema Banja Luci u kome su držali odlične istočnjačke plesačice. Proslava će vjerovatno dugo trajati i niko neće postavljati pitanja ako kasno dođe, ili ako uopšte ne dođe.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="color: #111111; font-family: Arial;">Opijeni i zaneseni naletom lude čežnje nisu ni primjetili kada su stigli do Vašarišta, gdje se održavala proslava. Kočije su bile zatvorene i zavjese na prozorima navučene, tako da je kočijaš morao da siđe i lupa u vrata, što ih je otreznilo. Iznenađena i zbunjena, naglo se odvojila od mladog Nurdin bega i otvorila vrata na kočiji. Haljina joj je bila izgužvana i frizura pokvarena, i lice joj je odavalo stanje u kome se nalazila, tako da je kočijaš blenuo u nju kao da vidi biće sa druge planete. Šutili su trenutak, prvi se snašao Nurdin beg, zalupio je zbunjenom kočijašu vrata pred nosom i rekao nježno Draginji da se dotjera. On je izašao i rekao kočijašu da gospođi nije dobro i da će morati malo da sačeka. Zatim se vratio u kočiju i nježno joj milujući vrat i ruke pomagao da se spremi za izlazak iz kočije. Smirena i malo dotjerana izašla je sa Nurdin begom iz kočije i rekla kočijašu da može ići. – Nešto mi nije dobro, vratićemo se pješice. Slobodan si, izuzev ako Sava bude želio da dođe.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="color: #111111; font-family: 'Monotype Corsiva'; mso-bidi-font-family: Arial;">Počelo je na Obješenici</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="color: #111111; font-family: Arial;">Na proslavi je bilo mnogo svijeta iz više krajeva Bosne. Svi su bili obučeni po najnovijoj modi. Ona to nije primjećivala, nikog i ništa nije vidjela. Bila je fascinirana njegovim prisustvom. Uporono je gledala u njega, kao u nešto veliko i nedokučivo, sačekivala da se susretne s njegovim pogledom, da ga pomiluje svojim očima ispunjenim požudom. Zamolila ga je da je povede negdje. Izvinila se poznanicima rekavši da joj je zlo i da mora kući. Samo što su izmakli očima radoznalih ponovo su pali u dug i strastven zagrljaj, ne vodeći računa o slučajnim prolaznicima kojih je bilo svuda. Vidjela je da ne idu kući i nije joj bilo krivo što je ne pita za dozvolu da malo prošetaju. Na prilazu trgu skrenuo je desno i poveo i nju, preko neograđenog i zapuštenog groblja <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Obješenice</i> , gdje su se sahranjivali<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Muslimani koji nisu umirali normalno. Trebalo bi da se vratim – pomisli na trenutak, ali shvati da nema snage da mu se odupre, da je slaba da bi mogla da ostane sama. – Bojim se, bojim tvog prisustva, Nurdin beže, On <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>joj poljupcem toplim i dugim prekide započetu rečenicu, uhvati je čvrsto oko pasa i kao malo dijete ponese između grobova. Kada su dovoljno zamakli, da ih sa ulice neko ne bi mogao posmatrati, nježno je spustio pored sebe, skinu svoj crni frak, lagano je diže i spusti na njega. Bila je već duboka noć kada su pošli kući. Svuda okolo bilo je mirno i tiho. „Šta ako se Sava vratio ! Izmislići već nešto“, pomisli. Zatim dodade glasno : - U moj zreli svijet, staložen i miran, unio si nemir svog proleća, svoju mladost, - govorila je polako kao da produžava već nekad negdje započet govor. – Šta će biti kada u njemu napraviš haos? Ako to radiš večeras sa mnom, sutra odlutaš nekoj drugoj, kako da se smirim, sredim poslije toga? – Ne pričaj svašta, draga moja Draginja, - odlučno i sigurno reče Nurdin beg. – Niko nikada nije bio ovako snažan i jak i siguran sam da nikada nisam ovako volio kao što<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>sada volim. -<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Ponovo je bio onaj stari Nurdin beg, siguran i čvrst u držanju i govoru. Bila je svjesna da mu, ni sama ne znajući zašto, vjeruje, pa ga još jednom prije nego što će izaći na trg privukla uz sebe i nježno poljubila..... Na vratima Konaka, zastade da se još jednom oprosti : - Doći ćeš već ? – reče molićavo i ne sačekavši odgovor poljubi ga brzo i nježno, a zatim<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nesta u tami hodnika....</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="color: #111111; font-family: Arial;">Sava ni sutradan nije došao. Djecu je ponovo poslala kod Gverićevih, a služavki je rekla da može izaći i danas u grad koji je bio pun pridošlica. To prije podne je provela kao u polu snu. Nije osjećala ni traga griže svijesti : muž, djeca, vjerski običaji – sve je bilo daleko i nestvarno. Najzad je negdje popodne neko blago zakucao na vrata. Nije imala toliko snage da kaže da može ući, niti da sačeka da on to sam uradi, nego je potrčala vratima i otvorila ih. Kao<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>juče ozbiljan pomalo tužan, možda pomalo zbunjen stajao Nurdin beg. Zastala je pred njim ukočena i uspravna. Posmatrali su se za trenutak, on je vjerovatno shvatio da je sama i da može dati srcu na volju. Privuče je k sebi, a ona mu se čvrsto pripi uz tijelo. – Već dugo te čekam, bojala sam se da nećeš doći. – A ja sam se bojao da nećeš želiti da me vidiš, da je ono sinoć bio samo trenutak tvoje slabosti, ili možda želja da se odužiš mužu. Baš smo oboje ludi. – Sasvim ludi – potvrdi Draginja ne bez zanosa. On je nježno obgrli oko ramena, prevede preko praga i zaključa vrata. „Ahhh“ – bilo je sve što je rekla kada ju je mladi konzul podigao i poneo krevetu ! Predveče je Nurdin beg izašao na zadnja vrata konaka raspoloženiji i veseliji nego bilo kada poslije dolaska u Tešanj. I ona je tako koračala. Izašla je na glavna vrata, na trg, prešla preko njega i otišla kod Gverićevih da dovede djecu kući. Našla je Savu kako spava umoran od puta i napora proteklih noći.... Sagela se i pomilovala ga nježno po obrazu. Prvi put otkako su u braku shvatila ga je i nije se na njega ljutila.“</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="color: #111111; font-family: Arial;">Tako je to produžilo gotovo cijelu godinu. Sava je često bio odsutan, katkada i po nagovoru samog Nurdiun bega išao je tamo gdje će ga dočekati dobra rakija, zabava i plesačice. Odlazio je ostajao i zabavljao<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>se i ne sluteći ništa. Ženu često nije nalazio kod kuće, ali to mu nije smetalo, šta više bio je srećan što se ne mora opravdavati. Katkada je u kući nalazio i Nurdin bega, no ni tu nije vidio ništa sumnjivo; ovaj naoko fin i dobar mladić uvijek je imao nešto da ga pita, nešto da mu kaže...</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="color: #111111; font-family: 'Monotype Corsiva'; mso-bidi-font-family: Arial;">Zajedno u smrt</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="color: #111111; font-family: Arial;">Jednog dana sva našminkana i dotjerana, u haljini dobavljenoj iz Venecije, savršeno skrojenoj, više izazovno nego elegantno, Draginja je pogledala u Savu, koji je do pola držao<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>napunjenu čašicu rakije. – Treba da stignem kod Milanovića, rekla sam da ću doći do šest. – Hoćeš da kažeš da sada ideš kod njih? – pita Sava, a u glasu mu se osjeća uzdržan bjes. – Raspitao sam se kod nekih porodica kod kojih si govorila da odlaziš u poslednje vrijeme i saznao sam već dugo nisi tamo bila. Za trenutak joj se mogla pročitati zbunjenost sa lica, ali joj se brzo povratila sigurnost. – To je laž, gruba laž. Grad hoće da mi napakosti. – Sve ove godine gledao sam u tebi božanstvo, neobičnu ženu, a ti si to sve odbacila i isprljala, polomila i srušila u blato. – Zar ti nisi već odavno isprljao sve što se moglo isprljati, sve, sve do ništice , do blata,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>sve što je bilo plemenito i lijepo u našem braku – rekla je Draginja i nasmijala se smjehom koji ga je dovodio do ludila. – Šta je s tobom ženo ? Da li si pobudalila? Nije ti sasvim popio pamet onaj mladi konzul? Kako ne shvataš već da si ti prestara za to, da imaš dvoje djece?</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="color: #111111; font-family: Arial;">Nurdin beg je to veče uzalud čekao u jednoj mračnoj uličici da se Draginja pojavi. Nije ni slutio da je bruka pukla i da za njihove odnose zna i sam Sava. Kada Draginja nije došla u zakazano vrijeme<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>sišao je na trg na kome su ga ljudi podozrivo posmatrali i ne sluteći ništa popeo se u stan Savićevih. U hodniku ga susrela sluškinja : - Gospodar zna sve, malo prije se on i gospođa svađali. Te noći su ga prvi put vidjeli kako se opio do besvjesti. Zatim se to ponavljalo iz dana u dan. Ljudi su šaputali : proći će ga, mlad je, naće sebi drugu ljepšu i mlađu...Čaršijski dokoni muzeviri radoznalo su očekivali rasplet događaja. Njihova radoznalost se još više rasplamsala kada su se jedne večeri Sava i Nurdin beg susreli u kahvani i kada je Sava rekao jasno i glasno da svi čuju: - Ako te na trenutak vidim s mojom ženom, biće to za tebe poslednji susret sa bilo kojom ženom. Kasaba je svjesno zasjenila sve Savine duge izlete, lumpovanja, opijanja, zanemarivanja Draginje, a Nurdin bega i Draginju osvjetlila i ogolila. Prestavila ih kao polumrtve. Nisu imali nimalo osjećanja za njihovu ljubav nego samo žuč mržnje i zavisti. - „U kasabi se znalo da Sava nije u Tešnju i dokoniji građani koji su primjetili Nurdin bega na trgu posumnjali su da je pošao Draginji. Neki su, zauzeli mjesta preko puta kotarskog ureda i po doksatima, čekajući razvoj događaja.“ U sumrak su vidjeli veliku kočiju porodice Savić kako je izjurila iz dvorišta i brzo nestala prema periferiji grada. Kada se kočija nije vratila ni do pola noći, svjet je povjerovao da je Nurdin beg napustio Tešanj i poveo sa sobom Savinu ženu.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>........................</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="color: #111111; font-family: Arial;">Neprimjećen od znatiželjnika Nurdin beg se pojavio u stanu Savićevih. Kad ga je ugledala krenula je prema njemu u strastven zagrljaj. Jedva je čekala da ga vidi, zagrli, poljubi. Falio joj je njegov miris, okus....Pokušavaju se pribrati, plače Draginja. Bojala se nesreće dok su bili razdvojeni ali sada kada su se ponovo sreli, nesreća je neizbježna.Dugo u noć razgovaraju i uviđaju koliko je njiohova ljubav nespojiva sa silama koje pokreće ova kasaba.Svjesni da njihova ljubav nije stvorena po mjeri ovog svijeta, a da bi se i dalje mogli voljeti Draginja i Nurdin beg moraju umrijeti, a ako će umrijeti u smrt će otići zagrljeni. Popili su smrtonosni napitak. Smrt je, tako reći, spasila Draginju i mladog konzula da se suoče sa vremenom u kome oni ne bi mogli živjeti jedno bez drugoga. Samoubistvo Draginje i Nurdin bega je, ustvari, poslednji i vrhunski izraz njihove ljubavi.</span><span style="font-family: Arial;"></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span><span style="font-family: 'Monotype Corsiva'; mso-bidi-font-family: Arial;">Je<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>li milostiva živa<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">„Kada su ujutro došli podvornici da počiste kancelariju ureda, iznenadili su se kada su naišli na zaključana vrata, koja nikada do tada nisu zaključavana. Predosjećajući da nešto nije u redu silom su otvorili vrata.Ona je ležala presavijena preko nekog tijela opruženog po patosu. Sa vrata su se vidjele samo crne pantalone i lakovane cipele. Draginja je pokazivala znake života. Ona se na trenutak osvjestila, otvorila oči, tupo zureći u lica, oko sebe. Vjerovatno nije odmah shvatila šta se dešava. „Nurdin... Nurdin...bilo je sve što je uspjela da kaže“. Primjetili su da i Nurdin beg daje znake života. Pokušali su mu glavu podići.Pogledao je u ljude oko sebe i prošaputao <i style="mso-bidi-font-style: normal;">„Je li milostiva živa“</i><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>da bi mu potom glava klonula. Na zapomaganje službenika počeo se okupljati svijet. Savu su odmah obavijestili i već popodne je bio kod kuće. Smiren i hladan ničim nije manifestirao svoja osjećanja, što su građani protumačili na najrazličitije načine.“</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="color: black; font-family: 'Monotype Corsiva'; mso-bidi-font-family: Arial;">Nezapamćeno nevrijeme</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Vijest o smrti sina Nurdin bega zatekla je hadži hafiz Mehmed Teufik ef. Azapagića u Tuzli. Ujutro rano krenuo je fijakerom u Tešanj kako bi prisustvovao dženazi. Fijaker se nakon dugog puta zaustavio u Tešanjci da se nakratko odmore. Tu je hadži hafiz Mehmed Teufik ef. saznao da mu je sin izvršio samoubistvo ispivši otrovni napitak. Kada su se odmorili Teufik ef. Azapagić naredio je kočijašu da okrene fijaker i da se vrate u Tuzlu <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>odbivši otići sinu na dženazu. Po islamu je <span style="color: black;">samoubica veći griješnik od ubice, da se tretira fasikom i nasilnikom prema samome sebi tako da su neki čak ustvrdili da se ne gasuli, da mu se ne klanja dženaza, poput pobunjenika, a neki su čak rekli da mu ni teoba neće biti primljena, kao vid pooštrene osude tog čina. (Ibn Abidin, 1/584) Međutim, vremenom je ogromna većina islamskih pravnika i sve relevantne islamske pravne škole zauzele su stav da se osobi koja je izvršila samoubistvo klanja dženaza namaz i da se na nju primjenjuju svi ostali propisi koji važe za ostale muslimane.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Sahrana i ukop<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nesretnih ljubavnika, kako Draginje tako i Nurdin bega, prošla je, kako su savremenici prenijeli, nezapaženo i bez uobičajenih vjerskih ceremonija. Obadvoje su sahranjeni , može se reći, i u istom groblju.Naime, srpsko groblje je u njihovo vrijeme bilo odvojeno od muslimanskog zvanog Obješenica , samo jednom međom. Danas je tu terenska situacije, međutim, drugačije pa ova dva groblja razdvaja samo put. Nije beznačajno istaći da je to isto ono groblje na koje je Nurdin beg odveo svoju Draginju prve večeri u šetnju sa „Gajretove“ zabave. Takođe, nije beznačajan ni turoban i mračan opis bosanskih krajolika na putu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>gradonačelnika do Tešnja kako je dat u dijelu preuzetog teksta novinara Aleksandra Peranovića iz 1972. godine. Sa ovakvim načinom opisa, siguran sam, da se ne bi složili ni mnogi putopisci iz onog vremena jer su u svojim pohodima na iste krajeve dali puno topline u divljenju njihovoj pitomosti i ljepoti. </span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Prema kazivanju Ibrahima Ćatića, slučaj je htio da se u isti dan sahrane i Nurdin beg i Draginja. Dan je bio lijep i sunčan, ali u trenutku spuštanja Nurdin bega u kabur (grob) iznenada se nad gradom pojaviše nezapamćeni crni oblaci sa olujom tako da se sve smrači kao da je mrkla noć. Oluja je rušila, kidala, gužvala sve pred sobom . Zatim i nezapamćen prolom oblaka sa jakom grmljavinom. Nezapamćeno i neopisovo, pričali su stari ljudi. Ibrahim je bio prisutan na sahrani Nurdin bega. On dalje kaže: </span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">„Koliko god su tu svoju ljubav krili, nisu ostali neprimjećeni. Čaršija je tu imala svog udjela. Da bi se dodvorili gradonačelniku, izmišljali su i kojekakve laži. A, ustvari, Nurdin begu čaršija i čarsijski mešetari nisu mogli oprostiti što se zaljubio u „kaurku“, a Srbi Draginji što se spetljala sa „Turčinom“. Međutim,niko nije osuđivao gradonačelnika koji je vodio razuzdan i nedoličan život po okolnim mejhanama sa ženama sumnjivog morala dok je ženu povjerio na čuvanje mladom i lijepom konzulu.Nije moj poznanik Ćatić bio usamljen u svom mišljenju. I drugi njegovi savremenici su reagovali na način da je sve bilo uveličano i opterećeno mahalskim tračom, da se, na kraju, dvoje zaljubljenih nisu tek tako slobodno kretali kasabom ne krijući svoja osjećanja. Iz svega sam i sam izvukao svoje gledanje i zaključio da su <span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="color: #111111;">sve skrivene<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ljubavne veze, po nekom nepisanom pravilu, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span><i style="mso-bidi-font-style: normal;">lude, divlje, slatke ali i obično kratke.</i> Rijetko se one pretvaraju u nešto trajnije i smislenije! Bez obzira što su imali svoja skrivena mjesta gdje im niko nije smetao, Draginja i Nurdin beg su okruženi mahalskim svijetom svakodnevnice ove male kasabe koja ne prašta nikome greške njihovih svjetonazora. Nad njihovu ljubav nadnio se mač nepisanih kasabskih zakona. A Draginja i Nurdin beg su se o njihove zakone ogriješili kada su prvi put došli na proslavu „Gajreta“. Već sutradan su se mogla čuti šaputanja na obje strane, a oni kao djeca u ljubavi protiv roditelja; mladi protiv starih<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>dogmi i običaja. Ljubav Draginje i mladog konzula je velika, prava, romantična, ljubav koja ne zna za granice ni kompromise. Nasuprot tome,svijet kasabe od kojeg se nisu mogli da razdvoje nastavio je da priča o zabranjenoj ljubavi po kahvanama, sijelima, crkvama i džamijama. Tako su se mogli naći, i ustvari su se našli, i oni koji će o toj vezi sve potanko ispričati i gradonačelniku Savi, a odatle priča o velikoj ljubavi krenu drugim tokom i završi tragično ali ipak, ljubavnici ostadoše i mrtvi <b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;">blizu i zajedno</i></b> zahvaljujući dobroj bosanskoj tradiciji i kulturi njenih naroda. Neka i ovo mladi znaju da je gradsko groblje Obješenica u Tešnju po mnogo čemo čuveno, da je ono još u dalekoj prošlosti izgubilo značenje da su se na njemu ukopavali samo ljudi koji nisu umirali prirodnom smrću, da je ono danas uređeno, ukrašeno zelenim zasadima i cvijećem, da je u njemu, pored ostalih tešanjskih velikana i poznatih tešanjskih porodica, ukopan i veliki pjesnik Musa Ćazim Ćatić. </span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="color: #111111; font-family: Arial;">Manje poznate riječi</span></b><span style="color: #111111; font-family: Arial;"> : <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Čardak</b>: lijepa obično dvospratna kuća,okružena baščama, dvorac, ljetnikovac<b style="mso-bidi-font-weight: normal;">; kula</b>: Višespratna kamena<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>stambena zgrada; <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">beg</b> : plemić, plemićka titula. Kao titula pridaje se muslimanskom imenu iz poštovanja ili gospodin, gospodar, odličnik..;<b style="mso-bidi-font-weight: normal;">aga</b>: gazda , dobro stojeći građanin, gospodar, prvak, veleposjednik ali i naslov svih zapovjednika turske plaćene vojske (azap-aga, bešli-aga); <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">ekmečija</b> : pekar, <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">terzija</b>: krojač; <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">berberin</b>: brijač (frizer);<span style="mso-spacerun: yes;"> </span><b style="mso-bidi-font-weight: normal;">kasap</b>: mesar;<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"> sarač</b>: zanatlija koji pravi i prodaje razne predmete od kože, kao što su : konjska oprema (sedla, uzde, bisage...); <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">kalajdžija</b>: zanatlija koji kalajom kalajiše bakreno posuđe kositarom <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>(bijelim<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>metalom<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kojim se prevlači bakreno posuđe); <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">kasaba</b>: varoš, manji provincijski grad; <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">mahala</b>: dio grada ili sela, gradska četvrt, zaselak.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="color: #111111; font-family: Arial;">Subašić S. Hasan</span><span style="font-family: Arial;"></span></div>Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9194958585517620571.post-68414676616869236822011-06-07T08:32:00.000-07:002011-06-07T08:32:41.324-07:00OBIČAJ KOJI JOŠ TRAJE<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: large;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial; font-size: large;">Iz starih kniga:</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial; font-size: large;">Piše: Subašić S. Hasan</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Službujući u Bosni i Hercegovini<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kao učitelja za vrijeme Austro – ugarske vladavine, Antun Hangi<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>piše i o tradiciji liječenja ljekovitim biljem. Tako on zabilježi i ovo : „ Naši su Muslimani veliki <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">knajpovci,</b> premda ih većina nije ni čula za tog glasovitog liječnika koji je sve bolesti liječio <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">ne</b> skupim umjetnim medikamentima, <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">nego vodom i ljekovitim travama“....</b></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><span style="font-family: Arial;">Ko je bio Sebastian Kneipp ?</span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Sebastian Kneipp bio je svećenik koji je razvijo metodu lijećenja vodom. Rođen je 17. maja 1821. godine u Stephansriedu, seocetu od nekoliko kuća u blizini Ottobeurena u Bavarskoj, SR Njemačka. Otac mu je bio siromašni radnik u tkaonici. Sebastian je već kao jedanaestogodišnji dječak morao pomagati ocu na razboju. U tom životu punom bijede činilo se da je beznadna njegova želja da postane svećenik. </span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Za vrijeme studija u ljeto 1845. godine obolio je od tuberkuloze. Njegovo zdravstveno stanje je osciliralo. Kašljao je s krvavim ispljuvkom i bio slabiji nego ikada. Ponekad je odlazio na predavanja, a ponekad čučao u svojoj sobi, satrven i ustrašen. Jednoga dana kadqa je bio slobodan iskoristio je to vrijeme da s još nekim studentima posjeti dvorsku bibljioteku. Nije znao što bi kad se već našao ondje, pa mu je ponuđen katalog da ga prelista. Tako je nabasao na knjižicu <em><span style="font-family: Arial;">dra med. </span></em><em><span style="font-family: Arial; font-style: normal; mso-bidi-font-style: italic;">Johanna Siegmttnda Habna</span></em><em><span style="font-family: Arial;">, </span></em>liječnika u Schweidnitzu, koja je prvi put objavljena 1737. godine: »<strong><span style="font-family: Arial;">Čudesna ljekovita moć svježe vode na čovjekovo tijelo, primijenjena izvana i iznutra, potvrđena je iskustvom</span></strong>«. U rukama je držao poboljšano i prošireno izdanje koje je 1831. godine pripremio prof. <em><span style="font-family: Arial; font-style: normal; mso-bidi-font-style: italic;">Oertel</span></em><em><span style="font-family: Arial;"> </span></em>iz Ansbacha na trošak »<strong><span style="font-family: Arial;">Velike hidropatične zajednice</span></strong>«.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Ta knjižica je potakla <em><span style="font-family: Arial; font-style: normal; mso-bidi-font-style: italic;">Sebastiana Kneippa</span></em><em><span style="font-family: Arial;"> </span></em>da na sebi iskuša »<strong><span style="font-family: Arial;">moć vode</span></strong>«, i njegovo zdravstveno stanje počelo se polako poboljšavati. I u sljedećem semestru u Dillingenu imao je knjižicu i njome se »koristio«. Kako, ne znamo. »Smijali su mi se kad bih pripovijedao o svojim tihim satima i primjeni knjižice i nitko mi nije dao sredstava da nastavim pokus.« A onda je jednoga zimskog dana trčao tri četrvrt sata do Dunava, svukao se i za nekoliko sekundi skočio u hladne valove, onako mokar se obukao jer nije ponio ručnik, i tako otrčao natrag u svoj stan gdje je stigao sav oznojen. To mu je očito vrlo prijalo. »Nakon toga sam tri puta sedmično zimi išao do Dunava (bez obzira na<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>hladnoću) i kupao se do polovice tijela po tri do četiri sekunde na 12-18°C.« To znači da su kratke polukupke u vodi hladnoj kao led bile njegovi prvi pokusi. Kako su djelovali?</span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Obje naredne godine, od jeseni 1850. do jeseni 1852, studirao je u Miinchenu, na Georgianumu. Njegovo zdravlje se na dobroj i obilnoj hrani poboljšalo. Općenito, okolina je bila takva da se psihički dobro osjećao, ali i dalje se kradom liječio vodom. Naime, noću se iskradao iz kuće kroz prozor u prizemlju. Zatim se na ribnjaku polijevao vodom iz kante. To je bio početak knajpovskih polijevanja koja je kasnije označio kao svoje najvažnije otkriće. Ona su mu pomogla da se sve bolje osjećao i bio sve sposobniji za rad. Na temeljitim liječničkim pregledima od kojih je zavisilo hoće li biti posvećen za svećenika, pokazalo se da je potpuno zdrav.</span></div><div style="text-align: justify;"><em><span style="font-family: Arial; font-style: normal; mso-bidi-font-style: italic;">Sebastian Kneipp</span></em><em><span style="font-family: Arial;"> </span></em><span style="font-family: Arial;">je u avgustu 1852. godine u augsburškoj katedrali posvećen za svećenika. Iz tog vremena sačuvan je njegov prvi kratki recept. Dao ga je djevojci Kolumbi Haab koja je očito oboljela od neke žutice, često povezane s psihičkim tegobama (čemer, tuga, utučenost). Vrijedi napomenuti da je uz kvašenje vodom preporučio i hladne polukupke u sobi, u trajanju od dvije do tri minute. Uz to je pacijentkinja morala više puta sedmično stavljati obloge. Kneipp je u liječenju naznačio jedan od prvih uslova za primjenu hladne terapije: »<strong><span style="font-family: Arial;">Kad ulazimo u vodu, tijelo mora biti potpuno toplo.</span></strong>« Isto tako vrijedi spomenuti i rečenicu: »<strong><span style="font-family: Arial;">Sok od rotkve ujutro i uvečer</span></strong>«. </span></div><div style="text-align: justify;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Arial;">Iako je u vezi s tim doživljavao neugodna iskustva, <em><span style="font-family: Arial;">Kneipp </span></em>je opet pokazao onu svoju nekadašnju spremnost da pomaže ljudima u nevolji i kaže : „</span></b><strong><span style="font-family: Arial; font-weight: normal; mso-bidi-font-weight: bold;">Tko je sam nekada iskusio nevolju, može razumjeti i nevolju svoga bližnjega. Nisu svi oboljeli jednako nesretni. Jer</span></strong><em><b><span style="font-family: Arial;"> </span></b></em><strong><span style="font-family: Arial; font-weight: normal; mso-bidi-font-weight: bold;">ima sredstava i mogućnosti za liječenje, zna da njegove tegobe nisu dugotrajne. U prvim godinama sam i sam vidio na stotine i tisuće takvih bolesnika, ali sam ih odbijao. Najviše naše sućuti potrebno je siromašku, jadnom i napuštenom, o kojem ne brinu liječnici, koji nema lijekova ni drugih sredstava za liječenje. Primao sam takve nevoljnike i uvijek sam pomagao toj sirotinji kojoj je svatko okrenuo leđa. Mislim da bi mi bilo teško i učinilo bi mi se nesavjesnim i nezahvalnim zalupiti vratima pred takvim napuštenim bićem i odbiti mu onaj izvor pomoći koji je meni u nevolji donio zdravlje i spas.“</span></strong><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Arial;"> To su njegove riječi iz uvoda knjizi »</span></b><strong><span style="font-family: Arial; font-weight: normal; mso-bidi-font-weight: bold;">Moja terapija vodom</span></strong><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Arial;">«, koju je završio 1886. godine.</span></b></div><em><span style="font-family: Arial;">Izvod iz uvoda knjige „Veliki Kneippov priručnik – učenje o zdravom životu i prirodnom liječenju“</span></em><span style="font-family: Arial;"></span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Evo šta dalje piše Hangi o običajima liječenja naših predaka : <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„ Oni se peru<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>najmanje pet puta na dan svježom vodom iz vrela i potoka, oni se često kupaju i živu priprosto<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i vrlo umjereno, a ako obole, prvo su im hladni oblozi, onda metvica, bokvica, kopriva, šljez, pogančeva i druge trave, koje je i pokojni Kneipp toliko preporučivao. Osim tog prave oni razne „ mehleme“, kojima uspješno liječe ne samo rane, nego i razne unutrašnje bolesti.“....</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><shape id="_x0000_s1027" style="height: 168pt; left: 0px; margin-left: 130.65pt; margin-top: 7.1pt; position: absolute; text-align: left; width: 170.85pt; z-index: 2;" type="#_x0000_t75"><span style="font-family: Arial;"><imagedata o:title="clip_image002" src="file:///C:\DOCUME~1\A\LOCALS~1\Temp\msohtml1\01\clip_image003.jpg"></imagedata><wrap type="square"></wrap></span></shape><span style="font-family: Arial;"></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">„Naši Muslimani rijetko će kada u bolesti zovnuti liječnika, jer nemaju mnogo povjerenja niti u njega, niti u lijekove koje im propisuje. Ako im kućni lijekovi ne pomognu, oni će se dati liječiti kod vračara ili će pisati zapise. Zapise daju pisati osobito onda ako ih često hvata nesvjestica, ako trpe od glavobolje ili ako ih hvataju žigovi. Oni drže da su urečeni, a protiv uroka nema boljeg lijheka od zapisa. Ko treba zapis, ide hodži ili ga zove u kuću, a on mu na komadiću papira napiše neke stihove iz Kurana ili iz koga drugoh kitaba. Kada je hodža zapis napisao, umota ga u platnenu krpicu, omazanu voskom. Ta se krpica zove mušemma. Mušemmu metna hodža u malu suknenu kesicu, a bolesnik je ovjesi o vrat tako da mu zapis dođe na lijevu stranu više srca.“.....</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">„Neke zapise nose u fesovima, a neke ušiju u odijela. Neke zapise baca hodža u vatru, a bolesnik udiše onda onaj miris i dim. Druge baca u vjetar, a treće u vodu. Iza nekog vremena pije bolesnik vodu u kojoj je zapis ili se njome umije, pa je uvjeren da će ozdraviti. I u narodnoj muslimanskoj pjesmi često se spominju zapisi. Osobito je značajna pjesma: „Dude Bojagina i Šahnipašić Mujo“. Prema toj pjesmi, piše momak zapise da kazni djevojku koja mu se iznevjerila. On piše tri zapisa: jedan šalje u vjetar, drugi u vatru, a treći u vodu, dok djevojka od boili ne umre i tako glavom plati nevjeru“....</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">„Ako komu oboli konjče ili goveče, on će onda zovnuti hodžu da piše zapise. Kada je hodža zapis napisao, metne ga u kruh i dade živcotinji da ga iujede. Govedima, a osobito kravama, ako ne daju mlijeka, izdubi hodža svrdlom u desnom rogu malu jamicu i u tu jamicu turi zapis. Neki zamotaju zapis u krpicu, krpicu privežu na vrpcu a vrpcu omotaju govečetu oko rogova. Ko ima osobito lijepog konja, tele ili ždrijebe, pa se boji da mu ga kogod ne ureče, daje takođe pisati zapise. Taj zapis metne obično u crvenu krpicu, krpicu priveže konjčetu ili teletu oko vrata pa je siguran da mu zle oči neće naškoditi.“....</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">„Osim toga, pišu zapise kad djevojka želi da bude lijepa ili da je dragi zavoli. I momak daje pisat zapise ako ga draga ne voli ne bi li joj se srce smekšalo i njemu privoljelo. Isto tako pišu zapise kad ko želi da se bolesti kutariše, da ima napretka u marvi i imetku, da sretno putuje, da se sretno kući vrati itd.“...</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Eto, i ja ovim tekstom<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>posjeti onako malo<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>na običaje i vjerovanja naših predaka koji su se zadržali sve do današnjih dana kod našeg stanovništva.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div>Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9194958585517620571.post-84227569884104309632011-05-17T02:06:00.000-07:002011-05-17T02:06:02.626-07:00NEKADA I DANAS<div class="footer-posta" style="margin: auto 0cm;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></div><div class="footer-posta" style="margin: auto 0cm;"><span style="font-family: Arial;">Piše: Subašić S. Hasan</span></div><div class="footer-posta" style="margin: auto 0cm;"><span style="font-family: Arial;">Došao me obići ovih dana komšija. Dobro je što je došao na fildžan dva eglena. U tom eglenu sjetili smo se sijaset insana i običaja koje su oni njegovali, a mi im se djeca radovali. Moj komšija i ja volimo eglen. Družimo se jer imamo na pretek slobodnog vremena. Ipak, taj naš eglen i druženje ograničeno je našim zdravstvenim prilikama.<strong><span style="font-family: Arial; font-weight: normal; mso-bidi-font-weight: bold;"> Sjećamo se naših davno umrlih komšija i rođaka koji su bili poznati po merhametu, mertebetu i ahlaku (samilosti, lijepom ponašanju i moralu). Ne bi oni dali svoga </span></strong><strong><span style="font-family: Arial;">nama</span></strong><strong><span style="font-family: Arial; font-weight: normal; mso-bidi-font-weight: bold;"> pa makar sutra ne imali ni ručka ni večere. Sjetismo se tako vremena i običaja kada su se pozivali komšijski musafiri (gosti). Bio je to lijep običaj pozvati komšijske goste na ručak, večeru ili užinu. Došao Hasinici djever sa ženom<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>svastikom iz Doboja. Kada je to čula Husejnovca, pozva ih sutradan na ručak. Drugi dan ih zazva na vazdanak Muratovca. Kona Bida zvala na večeru i sijelo Zifine musafire.... i tako redom. Bezbeli, poslije sobeta pila se kahva. Sami čin<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>služenja i kako se kahva ranije pila<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ostala su nam u sjećanju i to u veoma radosnom . Pamtim da su ranije, u ona nekako opuštena i srećna vremena, ili su se , možda, samo nama djeci tako činila, kako su to bila vremena<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></strong><strong><span style="font-family: Arial;">prijateljskog druženja</span></strong><strong><span style="font-family: Arial; font-weight: normal; mso-bidi-font-weight: bold;">, neobaveznih eglena, ljeti u avliji među raznovrsnim mirisnim cvijećem, a zima u kući pored tople furune ili starog šporeta zvanog „fijaker“. Komšiluk, prijatelji i rođaci<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>su se skupljali, poče bi eglen, a mi<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>bismo<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>se<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>sakupili<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ćošku sobe i slušali<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>bi te lagane priče koje su odrasli pripovijedali.</span></strong></span></div><div class="footer-posta" style="margin: auto 0cm;"><strong><span style="font-family: Arial; font-weight: normal; mso-bidi-font-weight: bold;">Tog se običaja držala naša kasaba i svako njeno selo. Ponos je bio biti nečiji komšija, musafir i prijatelj, što gleda da pozove tvoje goste sebi na hranu. Prijatno je bilo gostu, lijepo čovjeku kome je gost došao, a nama djeci najdraže. Djeca bi se obradovala<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>sa kojom hedijom (gurabijom, kockom šećera, peksimetom) .Allah-birum ( Bog zna...),većina tadašnjeg svijeta, imala je dobro srce, neiskavarenu dušu i prestavljao je<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>prave čuvare adeta naših dobrih bosanskih. Naravno, i tada je bilo titiza (škrtica), koji nisu voljeli ni sebi ni drugom. Danas, nema više ovih lijepih starih adeta. Nestali<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>su, kao što su nestali naši stari tiho i neprimjetno. Helem,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>svijet se nešto poasio (posilio). Za mnoge ostade samo dever<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i borba za održanje golog života, ali u njima je ipak<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ostao i merhamet i mertebet i ahlak. Za mnoge one druge – titize ostade da se ibrete bogatstvu koje su stekli ( samo Bog<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>zna kako). Njih u većini ovi stari pomenuti običaji ni ne zanimaju, a kamoli da ih primjenjuju u životu. Ovdje moram reći čast rijetkim izuzecima.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></strong></div><div class="footer-posta" style="margin: auto 0cm;"><strong><span style="font-family: Arial;">Manje poznate riječi</span></strong><strong><span style="font-family: Arial; font-weight: normal; mso-bidi-font-weight: bold;">: Ahlak – moral, lijepo ponašanje, Allah-birum-bog zna, musafir-gost, eglen – razgovor,zabava u prijateljskom razgoivoru (gl.) </span></strong><strong><span style="font-family: Arial;">eglenisati </span></strong><strong><span style="font-family: Arial; font-weight: normal; mso-bidi-font-weight: bold;">–razgovarati.</span></strong><span style="font-family: Arial; mso-bidi-font-weight: bold;"></span></div><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><br />
</div>Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9194958585517620571.post-26521911063000196212011-04-24T07:01:00.000-07:002011-04-24T07:01:46.832-07:00SAMO ŠTO NIJE JURJEVO<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span lang="EN" style="mso-ansi-language: EN;"></span><span style="font-family: Arial; font-size: 12pt; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: 'Times New Roman'; mso-fareast-language: HR;"></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span lang="EN" style="font-size: 12pt; mso-ansi-language: EN;"><span style="font-family: Arial;">Piše: Subašić S. Hasan.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="font-size: 12pt;">Jake tragove staroslavenske tradicije pronalazimo u narodnim vjerovanjima i sujevjerjima; mnogo staroslavenskih običaja vezano je za ključne faze čovjekovog života: rođenje, ženidbu i smrt; a među muslimanima u našoj zemlji malo je poznato da godišnji običaji vezani za <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Jurjev</b> i Aliđun imaju staroslavensko porijeklo. Neki animalni i biljni kultovi, poput poštivanja kućne zmije također su ostatak od starih Slavena. Jedna od tih ključnih čovjekovih<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>faza <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">rođenje</b> vezana je i za moj život. Šestog maja rano ujutro – na <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Jurjevo</b>, prije 70 godina došao sam na svijet.</span><span lang="EN" style="font-size: 12pt; mso-ansi-language: EN;"> </span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="font-size: 12pt;">To je dan kojim se obilježava dolazak<span style="color: #333333;"> proljeća i praznik kojim se odvaja novi, ljetni period od zimskog: to je, ustvari, praznik oživljene prirode, kada se bezbrojnim običajnim radnjama nastoji prenijeti snaga oživljene prirode, u prvom redu nove vegetacije, na ljude i stoku, živinu i pčele.</span> Sjećam se dobro, ljudi su godinu dijelili na dva dijela – zimski, koji počinje sa Kasumom ili Mitrovdanom (8. novembar po gregorijanskom kalendaru) i ljetni, koji je počinjao sa Jurjevom. U okviru zimskog perioda, izdvajalo se više kraćih ili duljih perioda kao što su zehmerija, Hamsin, Babine Huke, Goveđa zima, te prvo, drugo i treće džemre. Znalo se da proljeće nastupa sa Blagovješču (7. April). Prekretnicu ljetnog perioda predstavljao je Aliđun ili Ilindan (2. Avgust) . Ljudi bi obično govorili da se nešto desilo o Aliđunu ili o Ilindanu i sl. Početak jeseni vezan je za period Miholjskog ljeta, oko Miholjdana (12. Oktobar).</span><span lang="EN" style="font-size: 12pt; mso-ansi-language: EN;"></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><br />
<span style="font-family: Arial;">Mora se voditi računa da je narod ovdje do nazad 50-tak godina živio od zemlje i stoke i sa prirodom. Stoga je htio ne htio bio upućen na ovaj solarni kalendar. <span style="mso-bidi-font-style: italic; mso-bidi-font-weight: bold;">Od pravoslavnog božića su se brojale hevte.Slušao sam od svojih stariji komšija<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>da u petoj hevti nestaje prtine, u sedmoj dolaze brljci(tj.ptice selice) a od pola devete pa do pola desete traju huke. Više ne možemo reći<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>da u devetoj hevti plug hajekne u najdubljem potoku niti da si lani sijao o Bajramu ili da ti je krava vodila 12 ševala, jer to ovih godina ništa ne znači u našim okolnostima.Po hevtama se određivalo kada će se obrezivati voćke i grožđe, a i kada se kalemi.Najbolje je bilo te poslove raditi oko sedme hevte tj. kada prvo džemre udari<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>havu (zrak)<b><i>.</i></b>Helem, ni to više, sa džemretima nije sigurno ni kad udaraju u zemlju, kad u havu, a kad u insane.</span></span></span><span lang="EN" style="font-size: 12pt; mso-ansi-language: EN;"></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Svi oni koji su odrasli na selu znaju da se mnogo toga veže za Jurjevdan. Određeni zemljoradnički poslovi morali su se obaviti prije Jurjeva, a drugi samo poslije, odnosno „dojurjeva“ i<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„pojurjevu“ -<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>npr. grah (mahune) se<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nikada ne siju prije Jurjeva. Običaji vezani za Jurjevdan prakticirani su i na<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>širem području Tešnja i okoline. Naročito se<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i posebno obilježavao u našim selima gdje su<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>sva pomenuta vjerovanja bila duboko ukorijenjena u ljudska vjerovanja u ispunjenje želja i nada.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Običaj je bio da se jutrom, na samo Jurjevo, obavezno rano ustaje, jer „ ko porani rano, raniće i biće zdrav čitavu godinu“. Umivalo <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>se ili čak <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">kupalo omahom</b>, pa i majskom rosom. Išlo se na vodu „Mravić“ u Raduši koja se nalazi između gaja rahmetli Mesuda Halepa i Deljkić Muhameda (Hame),<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>na kojoj su se, većinom, djevojke umivale , išlo se<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>do drijena i hvatalo za njegovo stablo – da se bude zdrav kao drijen. Proljuljalo bi se i na ljuljašci, provaljalo<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>po međi – da ne bole leđa. I kose su se kvasile omahom i češljale <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>– da budu guste i da dobro rastu. Djevojke su naveče otkidale po stručak žare i stavljale negdje u procjep na ogradi, a jutrom<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>žurile da vide gdje se žara okrenula – jer se vjerovalo da im je<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>na tu <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>stranu valja putovati gdje se žara okrene..Posebno mjesto , u kultu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Jurjeva, imala je vrba jer je bila uvijek vezana uz slavljenje Jurjevdana. Naime,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nezaobilazan, običaj je bio da se vrbove grane beru uveče uoči Jurjevdana pa se njima okite kuće i ostali objekti u dvorištu.</span></span></div><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;"><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; mso-outline-level: 1; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;">Jurjev je smatran danom proljeća i ljeta, danom kada se slavi život i priroda, pa stoga nije ni čudo da je ovaj dan igrao tako veliku ulogu u životu mladih, a naročito djevojaka. Još je jedan običaj vezan za njih i ovaj dan. One bi, naime, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>dan uoči Jurjeva brale <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">miloduh,</b> kojeg bi navečer stavile u prikupljenu "omahu", a na <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Jurjevo, u zoru, tom vodom bi prale tijelo i lice. Kod mladića je, međutim, postojao običaj da kradu miloduh od djevojaka, pa su one otuda znale organizovati i posebne straže da bi ga sačuvale<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>za jurjevsko jutro i ritual umivanja.</span><span lang="EN" style="font-size: 12pt; mso-ansi-language: EN;"></span></div><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;">Živo se sjećam da su ,uoči Jurjeva, kod djevojaka <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>postojale i druge <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>gatke, koje su se, uglavnom , odnosile na sudbinu vezanu za njihovu udaju. Tako bi se, na primjer, koncem podvezivala stabljika žare ili pero od mladog luka u baščama, pa bi se ujutro, na Jurjev, gledalo na koju se stranu podvezani i sasušeni dio biljke savio - sa te će strane doći budući mladoženja. Isto tako, djevojke su u tepsijama i drugim posudama palile barut, pa bi po kretanju dima gatale s koje će strane doći njihov budući muž. Također, slično se činilo i sa bacanjem stare izgažene cipele <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ili opanka preko kućnog krova - ujutro bi se gledalo na koju stranu je okrenut vrh cipele i s te bi strane, kao, trebao doći budući đuvegija. Osim pravca iz kojeg će njihov budući muž doći, djevojke su gatale i njihova imena. Uvečer, uoči Jurjeva, razapele bi tamni konac preko ulice ili sokaka, pa ako prva osoba koja naiđe bude, recimo, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Huso... - onda se gatalo da će i djevojčin budući mladoženja biti neki Huso, itd</span><span lang="EN" style="font-size: 12pt; mso-ansi-language: EN;"></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><span lang="EN" style="display: none; font-size: 12pt; mso-ansi-language: EN; mso-hide: all;">From Wikipedia, the free encyclopedia</span><span lang="EN" style="font-size: 12pt; mso-ansi-language: EN;"></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;">Na sam dan Jurjeva išlo se, većinom porodično, na izlete uglavnom pored izvora ili rijeka, na kojima se posebno zabavljala omladina<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>na<span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>jurjevskim ljuljaškama. Postojao je i običaj, naročito u našim selima, da se rano ujutro, prije nego će se krenuti naizlet djeca "žare" žarom <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>po nogama, zapravo da se žarom istjeraju iz postelja. </span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;">Uz jurjevske običaje spomenut ću i još jedan, koji i danas živi,a odnosi se na stavljanje <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">tisovine</b> stoci među rogove.<span style="color: white;">Jmeđuurbi time na kuću navalile zmije), dok je, s drtrane,perova</span> </span></div><span style="font-family: Arial; font-size: 12pt; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: 'Times New Roman'; mso-fareast-language: HR;">Naime , drvo tisovina je među narodom počašćeno i nazivom "sretno drvo" zbog vjerovanja da štiti od svakog zla i donosi sreću te se u današnje vrijeme može pronaći kod svakog drugog Bošnjaka ili Bošnjakinje. Adet je da se djeci, posebno onoj maloj, stavlja ispod jastuka da ih štite od urokljivih očiju dok je odrasli nose u novčaniku ili u vidu privjeska.Komadić tisovine se stavlja zajedno sa sedefom u hamajliju kako bi se njena moć udvostručila.Još je prije jednog vijeka dr.Sielski pisao" u Bosni i Hercegovini su se kao hamajlije nosile mnoge druge stvari: platnene, mineralne, biljne i koštane.Tako se, na primjer, u crveno platno ušije komad tisovine, objesi na crvenu uzicu pa njome opaše plačljivo dijete".Može se splesti i uzica u četiri boje (crna, žuta, narančasta i crvena) a onda se njome opasati urečeno dijete.Nadalje, kombinacija tisovine i dvije košpice od hurme sašiveno u komad crvene tkanine, predstavljalo je moćno sredstvo protiv uroka.</span><br />
<span style="font-family: Arial; font-size: 12pt; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: 'Times New Roman'; mso-fareast-language: HR;"><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;">Iako je danas vrlo malo tisovog drveća <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>može se konstatovati da je kult ovog drveta nekada bio vrlo raširen po cijeloj BiH, ako ne i najvažniji, o čemu svjedoči preko stotinu topografskih naziva na geografskim kartama .</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;">U narodu je ostalo sačuvano dosta vjerovanja o zaštitnoj, hamajlijskoj moći tisovine te moći tise da odbrani neki kraj od nevremena i leda.Upravo zato, smatra se velikim grijehom posjeći njeno stablo.Uvijek se gledalo da nešto od oraćeg pribora bude od tisovine te da se stoci, posebno volovima, utisne za rog mali komadić drveta kao utuk svakom zlu.U istu svrhu, na cijeni je posebno bio stap napravljen od tisova drveta zbog vjerovanja kako ni jedna vračara neće moći oduzeti mlijeko kravi niti je ko ureći.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;">Zlobnici će reći to su paganski običaji. Pa šta ako su ? Jaki tradicijski običaji i sujevjerja veoma su žilavi kada se uzme u obzir da su opstali do današnjih dana. Dokle će se oni održati zavisi od vremena i standarda života. Nisu se održale ni svadbe sa fijakerima i kićenim konjima, obilježavanje Prvog maja.... Starijim generacijma su to bile tradicije kao i<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Jurjev....Nema ih više, a promjena je bezbroj. Novim generacijama će biti tradicija vatromet za novu godinu i ko zna šta još?</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;">Tešanj, aprila, 2011.godine<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Subašić S. Hasan</span></div></span></span></span>Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9194958585517620571.post-60897225383937816782011-03-31T08:22:00.000-07:002011-03-31T08:22:54.393-07:00MERHABA<div style="line-height: 110%; tab-stops: 381.9pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial; mso-bidi-font-weight: bold;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></div><div style="line-height: 110%; tab-stops: 381.9pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial; mso-bidi-font-weight: bold;">Piše: Subašić S. Hasan</span></div><div style="line-height: 110%; tab-stops: 381.9pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial; mso-bidi-font-weight: bold;">Ovom zgodom neće biti na odmet ako progovorimo koju kako se nekada, a kako se danas pozdravlja. Prilikom svakog pozdravljanja uspostavljaju se određene veze i odnosi. To je trenutak upoznavanja, prepoznavanja pri susretu bliskih prijatelja, komšija, poslovnih prijatelja ili sasvim nepoznatih ljudi. Kako su se Muslimani nekada podzravljali Antun Hangi piše :</span></div><div style="line-height: 110%; tab-stops: 381.9pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial; mso-bidi-font-weight: bold;">„Kada se sastanu dva prijatelja na ulici, učine temana, to jest oni pozdravljaju jedan drugoga dotaknuv se desnom rukom prsa, usta i čela. Tim hoće da kažu: „Pozdravljam te od srca, izričem ti to ustima i dajem ti čast umom svojim“. Ako je jutro, veli mlađi starijemu: „Selamun aleikium“ „Božija ti milost“, a ovaj mu odgovara: „Aleikumu selam“ „I tebi neka je“.Odmah zatim dodaje prvi: „Sabah hairola“. „Dobro, ili sretno jutro“, a onaj mu odgovara: „Allah razosum“. „Bog ti dao“! Ako se sastanu u podne, veli jedan drugom: „Selamun aleikum“ i „Aleikumu selam“, a odmah zatim: „Merhaba“, „Zdravo“.Uveče kaže<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>mlađi starijem: „Selamun aleikum“, a ova mu odgovara: „Aleikum selam“. Iza toga veli jedan: „Akšam šerif hajrosum“ ili kraće: „Akšam hajrola“, „Dobro ti večer“, a drugi: „Allah razosum ili „Allah emanet ola“......</span></div><div style="line-height: 110%; tab-stops: 381.9pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial; mso-bidi-font-weight: bold;">„Kada Musliman dođe u kahvu, na dućan ili u privatnu kuću ne pozdravlja on odmah niti domaćina niti goste, nego sjeda na minder ili sećiju, a onda tek veli: „Selamun aleikum“...... Iza toga mu jedan po jedan kaže: „merhaba Huso...“ a on njima redom odgovara: „Merhaba Suljo“....“Merhaba Ibro....“ Kada odlazi iz kuće ili iz kahve, vele neki: „Odoh ja“, a neki „Dovale“, „Ejvallah“ „U dobar čas“, a svi mu odgovaraju:“Ejsahadile“. „Sretno pošo“....</span></div><div style="line-height: 110%; tab-stops: 381.9pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial; mso-bidi-font-weight: bold;">„Kada ko polazi na daleki put, pozdravlja znance i prijatelje sa: „Ejvallah“ ili „Ejdovale“, a oni mu odgovaraju: „Ejsa-hašao“, a on njima: „Allah razosum“ ili „Hoš bulduk“ „Bolje vas našao“. Iza toga pitaju ga: „Zdravo?“ – „Mirno“ ili „Zdravo putovao'“, a on njima „Zdravo, hvala Bogu. Kako ti?“ itd.....</span></div><div style="line-height: 110%; tab-stops: 381.9pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial; mso-bidi-font-weight: bold;">„Interesantno ne samo kod<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Muslimana, nego kod svih Bošnjaka uopšte, da će te svaki, iza kako te je pozdravio, pa i na sokaku, uvijek upitati : „Kako si'“ odgovori mu: „Dobro, hvala Bogu., Kako ti'“....</span></div><div style="line-height: 110%; tab-stops: 381.9pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial; mso-bidi-font-weight: bold;">Oduvijek je pozdrav predstavljao najmanju muguću mjeru komunikacije u društvu, koja nastoji spojiti<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>različite ljude. Kod svih naroda u BiH<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>postoje pravila pozdravljanja u svim situacijama. Postoje i vjerski<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pozdravi kod svih konfesija i oni su u suštini pozitivni. Međutim, ponekad se i zloupotrebljavaju. Korištenjem<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„na pogrešnom mjestu“ ne sadrže više samo univerzalne poruke mira i ljubavi, nego druge i drugačije; dovode u neugodnu poziciju, ili u krajnjem slučaju, vrijeđaju. Evo, šta mi , nedavno, ispriča<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>čovjek: „ Došao sam u jednu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>javnu ustanovu kako bih regulisao neka<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>svoja prava. Ulazeći u kancelariju pozdravim sa „Dobar dan“. Službenica mi oštro odbrusi: „Ovdje se tako ne pozdravlja“. Velim: „Oprostite, gospođo, nisam znao<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>- Nisam ja za vas gospođa ja sam <b>hanuma.</b><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Iznenađen , pogledam na vrata ništa ne piše kako da se pozdravi pri ulasku u kancelariju .<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Poslije sam saznao kako sam trebao pozdraviti. Mislio sam da se Muslimani između sebe<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tako pozdravljaju i da to neće tražiti od pripadnika drugih narodnosti.“</span></div><div style="line-height: 110%; tab-stops: 381.9pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial; mso-bidi-font-weight: bold;">Šetajući putem od svoje kuće do Ravana i nazad, srećem učenike i mlade ljude. Mnogi od njih me pozdravljaju sa „Kako ste“,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ili „Kako si“, na što im odgovaram „Hvala na pitanju, dobro sam, a kako si ti“, a onim starijim obično odgovorim „ Troljavo“ misleći na svoje zdravlje. Sva ova omladina koju danas srećem i koja mi se javlja rođena je u toku ili poslije rata. Rat je promjenio ljude pa i pozdrave s kojim su se oni nekad pozdravljali. Neko se sjetio, tokom proteklih godina da su uobičajeno „dobar dan“ i „dobro jutro“ komunistički pozdravi, kao i ono „doviđenja“, pa je umjesto njih uveo nove „kako ste“. Oni su vrijedili za nepoznate ljude ili ljude drugih socijalnih slojeva, dok su za vjernike važili vjerski, ali isto tako promjenjeni pozdravi.</span></div><div style="line-height: 110%; tab-stops: 381.9pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial; mso-bidi-font-weight: bold;">Zanimljivo je da se još krajem 18. stoljeća kod svih Bošnjaka različitih socijalnih zajednica pojavljuje pozdrav „Kako si „ ili<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„Kako ste“, o čemu takođe piše i sam Antun Hangi prilikom službovanja u Bosni. Dakle, ovaj pozdrav nije nastao u posljeratnom periodu, nego je samo izvučen iz zaborava naših pradjedova.</span></div><div style="line-height: 110%; tab-stops: 381.9pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial; mso-bidi-font-weight: bold;">Meni, zaista ne smeta pozdrav Selam, Dobar dan, Kako ste, niti<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pozdravi drugih socijalnih grupa . Vjerujem da dijelim vaše mišljenje da treba voditi računa o tome da smo multirelgiozno društvo i da, svojim pozdravom ,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>slučajno ne<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>uvrijedimo osjećanja pozdravljenog, što se naročito<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>može odnositi pri ulasku u<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>javne ustanove ili službe.</span></div><div style="line-height: 110%; tab-stops: 381.9pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial; mso-bidi-font-weight: bold;">Međutim, ono što mi najviše smeta, a, vjerujem,i vama jeste<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kada se na pozdrav uopšte ne odgovori, odnosno odgovori se, jednostavno , <b>šutnjom</b> . Nažalost, i ovaj način ljudske komunikacije je kod nas zaživio. Učini mi se primjerenim da prepričam razočarenje nekoliko lica koji su, u namjeri da plate svoje obaveze utroška električne energije u ispostavi Elektrodistribucije u Tešnju, naišli ne samo na zaključana vrata šalter sale ove ustanove, nego su, a to nije nikakav izuzetak, naišli i na šutnju pri pozdravljanju i na ulasku i na njihovom izlasku iz ove javne ustanove. Kako je bio i pijačni dan , požurile redovne platiše da izmire svoje obaveze i uplate dugovanja. Među njima najviše penzionera, jer, <b>zaboga</b> , oni su u svemu najurednije platiše. Ali ne leži vraže, šalter sala zaključana za vrijeme pauze, bez ijednog dežurnog radnika da pokupi pare od naroda.Hajde što<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>uredno ne uslužiše svoje platiše od kojih žive, ali što<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>na njihove pozdrave ne odgovaraju nikome nije jasno , a najmanje meni. Zaključiću, na kraju, da je to ipak stvar kućnog odgoja i pristojnog ponašanja. Ili je to bonton<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ustanovljen u ovom i njemu sličnim radnim kolektivima.</span></div><div style="line-height: 110%; tab-stops: 381.9pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial; mso-bidi-font-weight: bold;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Subašić<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>S. Hasan</span></div><div style="line-height: 110%; tab-stops: 381.9pt; text-align: justify;"><br />
</div><div style="line-height: 110%; tab-stops: 381.9pt; text-align: justify;"><br />
</div><div style="line-height: 110%; tab-stops: 381.9pt; text-align: justify;"><br />
</div><div style="line-height: 110%; tab-stops: 381.9pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div>Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9194958585517620571.post-9933730583771552822011-03-16T02:38:00.000-07:002011-03-16T02:38:38.719-07:00PRIČE IZ MAHALE (iz moje neobjavljene knjige "Mahala")<div class="tekst" style="margin: auto 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>MAHALSKI ŠERETI</span></div><div class="tekst" style="margin: auto 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Piše: Subašić S. Hasan<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>( iz svoje neobjavljene knjige „Mahala“)</span></div><div class="tekst" style="margin: auto 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Šadrvan mahala imala je svoje šerete o kojima se na sva usta pričalo.Događaji o mahalskim šeretima prvo su pričani u kahvanama i mahalskim sijelima. O mnogima su ostala usmena svjedočenja koja su se prenosila sa koljena na koljeno. </span></div><div class="tekst" style="margin: auto 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"></span></div><div class="tekst" style="margin: auto 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Kao mahalski šereti bili su Smajo Čardaklić, Agan Husanović i Mešan Bostandžić.Posebno je bio poznat Mešan Bostandžić zvani „Brko“. On je bio neka vrsta šetajućih mahalskih i čaršijskih vijesti. Mešan je sakupljao vijesti po čaršiji i mahalama i pričao ih prvom koji bi ga upitao - šta ima novo u čaršiji. Ako bi neko imao neku novost koju bi htio da pusti u mahalu ili čaršiju, dovoljno je bilo da je ispriča Mešanu, koji bi je onda rastelalio i svi bi za dan dva saznali šta se to važno dogodilo. Niz je zabilježenih dogodovština iz naših mahala, o životu njihovih ljudi, o ponašanju i karakteriustikama nekih pojedinaca kao što su mahalski šereti, kabadahije, tračare, muzeviri, titizi, hrsuzi...... U kratkim pričicama, koje sam bilježio , događaji su istiniti samo su imena ljudi<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i mjesta događanja izmijenjena. Napominjem da priče nisu sistematizovane po određenim temama, nego su, jednostavno, zabilježene da ih ne zaboravim . Evo nekoliko kratkih priča o tim<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>mojim bilježenjima događanja...</span></div><div class="tekst" style="margin: auto 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>DUKAT</span></div><div class="tekst" style="margin: auto 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">O njemu su se ispredale razne priče koje se u mahali i danas pominju. Najpoznatija je ona da se Mešan zvani „Brko“ kretao u dvije čaršije u isto vrijeme. Pripovjeda se i njegova šala sa dukatom.Naime,on je <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>dogovorio da mu jednog petka pred samu džuma namaz <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>dovezu sijeno sa njive i istovare pred njegovu štalu. Grupa seoskih momaka prolazila je pored njegove štale i primjetila<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Mešana kako se sageo kao da nešto traži. Svi ga u jedan glas upitaše šta to traži, a on im, na to , reče da mu je tu negdje ispao zlatan džepni sahat i da će dati dukat<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>onome ko ga nađe. Poslije saznanja<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>o Mešanovom izgubljenom zlatnom sahatu i obečanoj nagradi za muštuluk , džematlije se prihvatiše posla;<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>svako se snađe sebi za vile i Mešano sijeno za čas bi ubačeno na štalski tavan . Jedni su bacali sijeno dok su drugi pažljivo tražili Mešanov sahat. Bijaše<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>to uzaludan trud i traženje. Sahata nigdje ne nađoše, ali je zato sijeno smješteno gdje mu je i mjesto – na stajskom tavanu. Shvatili su svi da su tražili nešto<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>što, ustvari, nije ni izgubljeno. Na Mešana se , ipak, niko od njih ne naljuti.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span><span style="font-family: Arial;"></span></div><div class="tekst" style="margin: auto 0cm auto 2.85pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>KOŠULJA</span></div><div class="tekst" style="margin: auto 0cm auto 2.85pt; text-align: justify;"><span class="apple-style-span"><span style="font-family: Arial;">Kako je krava Mešana zvanog „ Brko“<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>najčešće <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>telila<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>mušku telad , vjerovalo se da će kuća zapasti u dug i neimaštinu. U čaršiji svako nešto priča; svako pametan, besjedama ćejfi, a niko niotkuda da kaže : - ej , Mešane,ne vjeruj ti svijetu što govori. Malo pomalo i sam Mešan poče tako jako vjerovati u priču o njegovoj muškoj teladi, pa se poče i ponašati pomalo čudno . Tako jednog dana krenu on u čaršiju, a komšija ga upita: „Šta je to Mešane, kud ćeš sa tako poderanom košuljom u čaršiju?“ a</span></span><span style="font-family: Arial;"> Mešan mu odgovori: „Eh moj komšija . Nisam se ja navadio na lijep život i nova odijela. Nije meni moj babo ostavio nikakva miraza. Bolje mi je da,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>dok mogu, izlazim i<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ovakvoj poderanoj košulji u čaršiju, nego da mi hodža Adil, kod kuće, kroji novu.</span></div><div class="tekst" style="margin: auto 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"></span></div><div class="tekst" style="margin: auto 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>KRAVA</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Poslije nekoliko neuspjelih pokušaja da proda kravu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>za koju se u mahali <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pričalo da sama zna put do pijace i natrag do kuće, Agana Husanovića u povratku<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kući sa kravom koju opet nije prodao<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i sa brigama kako će vratiti dug komšija Agana upita : "Boga ti, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Agane, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ja davašel ti šta za nju danas"? Agan, kao da se okuraži , pogleda komšiju<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pa će prkosno: "Bogomi davaše. Možda više no i što valja. Ali mi niko ne dava koliko sem ja dužen, te je opet vratih kući". Napokon, Agan uspjeh prodati kravu <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">jednom hažiji </b>i to iz susjedne čaršije.Hvaleći je reče hadžiji da svaki dan može namusti mlijeka koliko za tri kuće.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Hadžija dovede kravu kući sav sretan misleći da se kupovinom namirio na dobru kravu. Ali, ne lezi vraže, hranio hadžija kravu ili ne hranio, ne mogaše dnevno namusti više mlijeka od jedne čaše za vodu. Naljuti se i uputi pravo kod Agana pa će mu ljutito kako ga je prevario i slagao da<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>jer mu kupljena krava ne daje ni litar mlijeka dnevno Agan hadžiju mirno sasluša i još mirnije mu reče:<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"> „E , hadžija, ti misliš za jedan dan toliko mlijeko namusti, strpi se malo, dug je mjesec, daće Bog pa ćeš ti namusti za mjesec onoliko koliko sam ti ja rekao“.</b></span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>KO<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>TRAŽI<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>KAHVU<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">U zgradi bivše Ademegine banke<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>( gdje se i<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>danas nalazi banka )<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>bila je jedna od kahvana u sastavu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>jedinog i tada poznatog<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ugostiteljskog preduzeća. Ipak se ova kahvana razlikovala od ostalih u gradu. Naime, jedan od njenih konobara bi, uvijek, kada bi neko došao po kahvu, upitao <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„Ko traži kahvu?“ Kada bi dobio odgovor,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>otvorio bi on<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>limenu kutiju sa mljevenom kahvom , koja je bila pregrađena jednim komadom kartona i zasipao zatim kahvu. Primijetio sam jednom prilikom , dok sam čekao naručenu kahvu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>stojeći pored šanka, kako naš konobar uzima kahvu čas iz jedne čas iz druge pregrade one limene kutije.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Iskoristim priliku dok smo bili sami pa ga upitam : „Boga ti, kakva je razlika između te dvije vrste kahve?“. On mi, tada očito<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>raspoložen, na moju radoznalost odgovori: Evo, vidi, ova prva je prava kahva za naš svijet koji zna šta je prava kahva i koga ne možeš prevariti. A kahva iz ove druge pregrade je, ustvari, cikorija , divka – za one koji ne znaju šta je kahva. Njima je i grihota<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>zasipati pravu kahvu. Nego uzmi svoju kahvu, nosi je i gledaj svoja posla. Sada, eto, i ti znaš što mnogi ne znaju o ovoj mojoj raboti“.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>DJECA</span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Od vajkada je<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>bilo onih roditelja<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>koji , u svojoj zanesenosti<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i trkom za zaradom, zaborave na svoju djecu, kao da ih ne vide i ne treba da brinu šta će sa njima sutra biti. Tumaraju<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>takvi u svom životu, srljaju i nos stavljaju često gdje mu nije mjesto, a da pritom ne misle na to hoće li<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>njihova djeca kome stati na nogu, hoće li koga povrijediti , hoće li<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i njih, roditelje, jednog dana, od njih glava boliti, hoće li......... Primjete takvi roditelji svoje greške, ali to često bude kasno .Evo kako je jedan čovjek, nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja prijetnje<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>djeci, koja su galamila, svađala se i psovala sa djecom njegovog brata , „kažnjavao“ svoju djecu, a ( što mu se na posljetku razbilo o glavu). On je, naime, pozvao i svog<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>brata ovim riječima: „Vala brate, ja se ogluših vičući i psujući ovu kopilad. Oni ni hič haber. Ne slušaju mene niti me tutišu, kao da im ništa ne govorim. <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Najbolje<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>bi bilo, brate, da ti izbiješ svoju djecu kako bi se i moja prepala“ </b>Ne prođe mnogo vremena a mahaluše pronesoše vijest<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kako se sin potukao sa ocem. Nije, dakle, za tuču tražio više svoje vršnjake. Svi su oni narasli kako je vrijeme odmicalo. Samo je posljedica slabog odgoja ostala. Odrazila se na starijima i razbila im se o glavu.</span></div><div style="text-align: justify;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></b><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"></b></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>TAKAV JE KAKAV JE<strong><span style="font-family: Arial; font-weight: normal; mso-bidi-font-style: italic; mso-bidi-font-weight: bold;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></strong><strong><span style="font-family: Arial; font-weight: normal;"></span></strong></span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><strong><span style="font-family: Arial; font-weight: normal; mso-bidi-font-style: italic; mso-bidi-font-weight: bold;">Agana<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>plaho brinulo<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>vrijeme. Misli on kako će, u nadolazećem vaktu, biti još kruće i, bezbeli , teže. Ozbiljno se Agan zabrinuo za svog sina Zejnila da mu sa mahalskim haramijama , ćiftelijama, bećarima, zijanlijama i namigušama ne krene krivim putem. Valja sina ženiti dok ne bude kasno. Jednog petka, pred džamijom,on sretne svog poznanika Husu</span></strong><span style="font-family: Arial;"> Dedaševog i zatraži<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>mu kćerku za sina.Zejnila. Huso ga upita:"Kakav ti je taj sin, valjalji šta? Da nema kaku mahanu, te ga ne moreš oženit iz svoje mahale?" Agan mu, na to, odgovori mudro: <br />
"Eh,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tako mi Boga, takav je kakav je. Da je bolji ne bih ja tebe zaustavio i kucao na tvoja vrata".<span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>BABOVINA</span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Jedne noći Smaju Čardaklić, koji se, po običaju, vratio kući iz kafane kasno i pijan, dočeka stari otac riječima:"Vidiš li, Smajo, u koji vakat i kakav mi dohodiš? Kako te nije sram. Ne daš , ni nama ukućanima, da zaspimo.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Znaš li da smo ti i ja i majka i bolesni i stari. Ne možemo više ni sebe držat, a kamoli i tvoju ženu i djecu. Od sad ovako ne možemo. E, čovo, kad znaš da piješ i trošiš, a ti onda drži i svoju familiju. Uzmi ženu i djecu i izlazi iz ove kuće, jer sem ju ja gradio.</span><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Smajo, kojega ova priča nije mnogo potresla, reče, jedva prevrćući jezikom:"Dobro babo. Neka bude kako ti veliš. Niti možeš ti mene da trpiš pijanoga, niti ja mogu više da slušam tvoje predike i priču. I ja hoću da se dijelimo i to odmah. Mlađi sam i red je da biram dio. Ova kuća je moja babovina, i ja ću tu da ostanem. <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Ti i majka, od sutra, tražite konak, gdje znate. Ja ti nisam kriv što nisi znao da čuvaš svoju babovinu, kao ja, već si je prodao i gradio ovu kuću".</b></span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>BAŠĆA</span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Komšinica je šeretski pitala Smaju:"Šta je to čovječe, šta činiš toj ženi? Imate sedmero djece i opet ti je s trbuhom do zubi. Šta se brukate podstarost? "Smajo se na to nasmija i reče joj<b style="mso-bidi-font-weight: normal;">:"Boga ti, radoznala, komšinice. Vidiš da ja svoje sjeme ne hakam u tuđe bašče, kao onaj tvoj mrkonja Salko“</b></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Nakon dva-tri dana srete Smajo<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u čaršiji Salku . Zamoli ga da mu pozajmi para, i da ga, ako ima vremena, pričeka nedjelju dana, dok ne proda kravu.<br />
Salko mu, bez razmišljanja, reče: "Vala Smajo, vremena da te čekam imam koljko god hoćeš, ako treba i godinu, ali para da ti dam u zajam, nemam“.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>TRN</span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Jednog dana se Smajo Čardaklić rano vratio kući iz čaršije pa je, herajući Iz avlije , zvao ženu i, prenemažuci se, poče joj pričat.<br />
"Nabodoh se na trn. Nagrdio sam se ženo, na nekakav parmak i evo ovoliko mi se zabolo u nogu. Brzo<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pohitaj da ga izvadiš, da mi ne zagnoji. Ja sam ne mogu. Vidiš da jedva zborim, koliko me boli".<br />
Žena dotrča i pomože mu da sjedne na basamake. Sazu mu opanak i čarapu i poče, držeći iglu u ruci, tražiti trn po nozi na koju se žalio da ga boli, ali ne nađe ni traga od trna.<br />
Smajo ljut što mu žena nije našla trn, reče joj:"Jadna ženo, šta si se smrzla. Kao da si ćorava kad tolki trn ne možeš da nađeš. Potraži ga sad u ovoj drugoj nozi. Negdje<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>jeste".Poslije <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>svađe sa ženom<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Smajo ju i<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>osileti (ošamari) .</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Ona se hujnula i, uplakana,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u pratnji najstarijeg sina, otišla u rod, da se ocu i braći požali na njega.Njen stari otac sa sinovima otišao je kod<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Smaje da vide šta je to bilo te im je udario<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ćerku i sestru. Nakon što su završili priču, koreći ga što ju je bio, malo mu i priprijetiše i upozoriše da njihova odiva nije repa bez korijena. Smajo <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>im se nasmija i reče:"Jeste vala, ljudi, sve je tako bilo kao što vam je ispričala. Naljutila me i udario sem ju prvi put od kad mi je žena. Vjerujte mi da sam je dosad stotinu puta milovao a<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ona vam se , u to sam siguran, nikad <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nije pofalila na mene."<br />
"Nije vala", odgovoriše oni istovremeno<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"> "Eto, sad vi sami presudite, kaka vam je odiva. Kad joj je bilo ljijepo, nije me falila, a sad je potrčala da vam se požali i da me kudi kod vas."</b></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>OVCA</span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Smajo ti je, vremenom, nekako postao više seoskim<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>političarem. Ta njegova seoska politika<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>bila je uvijek<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>šićardžijska i svodila na to ko će koga prevariti i ko će kome podvaliti.. Jednog jutra vidi Smajo da se njegov komšija sprema kola pa ga upita . – Kuda ti komšija? - Na stočnu pijacu, akobogda, veli komšija. -<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Ne bih da te zahmetim, ali mogu li i ja sa tobom . Imam jednu ovčicu za pijace, pa ako ti nije neki zahmet?... – Bujrum, Smajo, ima mjesta - veli njemu komšija. Na pijaci Smajo ostavi ovčicu kod komšije i nekud se izgubi. Izgubi komšija Smaju iz vida, ali nije Smajo izgubio iz vida komšiju i svoju ovcu. Barem je tako izgledalo, jer čim je Smajo ugledao jednog starog djeda u pratnji dva momka kako zagledaju njegovu ovcu, za tren se on stvori kod<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ovce.- Fala Bogu, kad stiže - veli komšija.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Mjeri starac ovcu i odmahuje glavom. - Šta je , bolan djede? - veli Smajo. - Nešto je pomršava ova ovca, a velike pare išćeš. - Fala Bogu kad te vidjeh kod ovce, Bogami , ja je otamo samo što nisam prodo. - Kome , bolan Smajo? - upita komšija. - Prodao, prodao, moj dragi - veli Smajo i starog djeda odvede u stranu, pa mu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>skoro šapnu .<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>- Ne slušaj ti , djede , ove ljude, nego ti poslušaj mene. Ne kupuje se debela ovca za klanje na posjek, nego što mršavija. Majstori se najedu masne ovce i od posla više, toga dana, nema ništa. Poslušaj ti mene , kupi ovu ovcu pa se nećeš pokajati.......</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Kupi starac ovcu od Smaje, a on , za te iste pare, kupi dva dobra ovnića i dovede i njih do komšije. Ispade,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tu , mušterija za jednog ovnića. Smajo , kao da novom kupcu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>obnese oko glave, prodade<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tek kupljenog ovnića tako skupo da mu jedan ovnić osta za džabe. Gleda ga komšija začuđeno pa će skoro ljutito . - E, šta to radiš , ako Boga znaš, lažeš, petljaš, Bogom se kuneš da su ovnići kod tebe hranjeni, jesili ti mumin ili nisi !? – Mumin, nego šta sam, evo sad ću i u džumu, Bog će mi oprostiti...<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Smajo će na to. -<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Biva , komšija , ti ne znaš za onu našu izreku „<b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Ko umije njemu dvije</b>“. - Nego, da je ne bih zakasnio na džumu namaz, povedi ti ovog mog ovnića sa sobom do moje kuće, ne bilo ti zapoviđeno... I, u tom , nestade Smajo u mnoštvu svijeta sa<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pijace, a komšija u svojim razmišljanjima skoro naglas odahnu riječima – Neka mu je Bog na pomoći.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ORASI I ŠLJIVE</span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Ova pričica je iz vremena kada su ljudi <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">često</b> odlazili na sijela jedni drugima , kada se imalo koga obilaziti, i kada nisu bili zasićeni jedni drugima<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i kada nisu voljeli u slobodnom vremenu biti sami. Tako se i naš Smajo spremio jedne duge zimske noći komšiji na sijelo kad tamo već puna soba sijeldžij a što muškinja što ženskinja.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Domaćin,dobro raspoložen, iznio pred musafire suhe šljive, voćke i orahe. Malo se priča,malo zapitkuje, ali šljive i orasi brzo nestaju. Domaćin donose još da kome ne bi manjkalo. Smajo se nešto zamislio pa će , kada vidje kako preldžije brzo obiru orahe i šljive, upitatii: - Boga ti , komšo, zar su ovako dobre šljive i mehki<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ovi orasi što ih ti ubra u vakufskom groblju? Sijeldžije<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>se, međusobno, pogledaše, pa ono što su imali u rukama vratiše nazad na tepsiju, a ono što su žvakali u ustima, jedni progutaše a jedni izađoše napolje da ispljunu. Helem, niko od njih se više na tom sijelu ne primače suhim šljivama i orasima. Smajo, međutim, kao da ništa nije ni pitao ni primijetio, privuče predase tepsiju sa voćem i polahko, na tenane , nastavi obirati šljivu po šljivu i orah po orah od onog što je na tepsiji ostalo.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>REŠETO</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">U neposrednoj blizini naše čaršije nekada je živjela stara nana Paša. Rano je ostala bez muža, a djece nisu imali. Bila je to vesela starica uvijek spremna za šalu. Jednog dana našla se na stacionaru Doma zdravlja u Tešnju. Kako se<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>poznavala sa mojom nanom, skoro svaki dan sam je obilazio na Stacionaru. Paša je volila lijepo pojesti i to ona<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>naša stara bosanska jela. Kad god bih je pitao za zdravlje , ona bi mi<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>odgovorila<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>: „E, moje dijete, dobro je, moglo bi biti i bolje, svaki dan injekcija u debelo meso, a od kada sam ovdje u špitalju nikada nam za ručak ili doručak da donesu pilava, bureka<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kvrge, cicvare, sutlijaša........ a o kakvoj maslanici da i ne govorim .Donesu nam ujutro čaj, za ručak čorbu i kakvo varivo“.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Kada je nana Paša trebala ići kući , glavna sestra<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>na Stacionaru, obrati<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>joj se riječima: „ Da vidimo, neno, da nema kakve reakcije na debelom mesu, jer ti danas ideš kući poslije vizite“. Paša gleda u sestru začuđeno pa će na sav glas : „ Sikter<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>paskovićko, odkuda reakcija u mojoj guzici? Reakcija je dole u čaršiji, bog vam platio što mi uradiste, od guzice mi napraviste rešeto“.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>PEKMEZLI<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>HURMAŠICE</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Jedne zimske noći pozva nas komšija na sijelo.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Mislio sam da će biti<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pečenih krompira i pekmeza jer, starinsla je to kuća. Dok smo sjedili <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u zadimljenoj sijeldžijskoj sobi, ljudi su pričali svoje doživljaje vezane za posao, ženidbu, udaju, odrastanje djece i razne<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>druge događaje. Sve je mirisalo i odavalo atmosferu domaćeg ognjišta, a prezasićeni zrak se dodatno punio domaćim duhanom koji je sagorijevao iz muštikli, cigara <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>starih i ozbiljnih sijeldžija. Za to vrijeme dok smo mi sjedili i pričali, domaćica je vrijedno poslovala oko vručeg šporeta i ubrzo nas pozva za sofru.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Na sofri jemek do jemeka.Komšija Huso, koji je sjedio do mene, upita domaćicu šta je od slatka pripremila. „ Pekmezli hurmašice“, veli ona,što Husu , očito , obradova jer je bio veliki ljubitelj slatka pogotovo ako je spremljeno na pekmezu. Moram poriznati da ni meni nisu bila mrska ova vrsta starinskih jela.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Domaćin vidje u kom grmu leži zec pa će ženi : „Daj ti , ženo, stavi te hurmašice na sofru, možda neko voli prvo jesti slatko, a poslije slano“<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Domaćica poče vaditi hurmašice na tanjire,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>a Huso će kao iz topa: „Nemoj se, bona mlada, zahmetiti i vaditi hurmašice, daj ti čitavu tepsiju pred nas dvojicu“. Kada domaćica stavi<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tepsiju hurmašica pred nas<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Huso veli : „ Jedi, sine<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Haso, prvo slatko jer more insana , ne daj Bože, trefit <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">damla</b> pa ostati željan slatka. Slana ima uvijek“. Svi smo se nasmijali Husi gledajući ga kako sa apetitom obire hurmašice po tepsiji.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>KONOBAR<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>MILE</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Došao konobar Mile iz Srbije i zaposlio se u nekadašnjem Ugostiteljskom preduzeću „Zvečaj „ u Tešnju. Raspopređivan je na rad u skoro sve objekte preduzeća, ali najviše u kafani<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>koja se zvala „Lovac“. Kafana je bila na mjestu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>današnje<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pošte. Tu bi se ujutro rano okupljali radnici koji su čekali autobus za Bukvu i koji su htjeli popiti kahvu prije autobusa.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Svima se, nekako žurilo. Neki su tražili da popiju čaj, neki kahvu, a poneko bogami i nešto ljuto. Dojadilo Miletu da sad peče kahvu, sad čaj i on odluči da tu uvede nekog reda.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Kada bi neko zatražio kahvu počeo bi govoriti „Šta će vam, bre, kafa. Verovatno ste je i kod kuće popili<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>uz nju popušili po dvije cigarete. Ko je vidio, bre, da čovek pije toliko kafe. Sada vam je najbolje da popijete šoljicu čaja. Ja sada služim samo čaj. Imam trideset šoljica gotovog čaja pa izvolite. Kada se čaj popije, poslije služim kafu, a poslije kafe samo ljuto piće“ – govorio bi Mile. „Bolje je da glomnete jednu ljutu, to je i zdravije, pa ćete i za doručak imet i bolji apetit.“ –<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nastavljao bi Mile u svom ubjeđivanju.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Jedno vrijeme su jutarnji posjetioci ove tešanjske kafana reagovali, ali Mile je radio po svom tvrdoglavo; postavljao je, jednostavno, na sto čaj,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kahvu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ili sipao rakiju u zavisnosti šta mu je bilo na redu i pripremljeno po njegovom rasporedu . Na taj način je , ipak, Miletova prevagnula.</span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>NEĆE SULJO NA KLACKALICU</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Ove dvije pričice<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>o Sulji dobro sam zapamtio jer su mi ih pričali akteri događaja – Suljini vršnjaci koji su oko<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>daleke 1919. godine bili polaznici osnovne škole u Tešnju. Evo kako je to bilo. Pred<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>njihovom školom bili su složeni pragovi za prugu što su ih austrougarske vlasti izvozile. Djeca ko djeca, okolo se vrzmala pa nekoliko pragova stavili unakrst da bi se na istim, kao na klackalicama , mogli<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nekako klackati. Suljo iz tabaka bijaše najmanji i najsitniji među svojim vršnjacima. On, međutim, samo gtleda kako se djeca do početka nastave klackaju. Istina, zovu oni i Sulju riječima : „Hajde,bolan Suljo i ti se sa nama na ovim pragovima cunculaj“<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„Neću , nipošto , jer bih mogao slomiti taj prag, cunculajući se na njemu,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pa da moj babo mora platiti globu ,a<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>vi biste se, tada , brzo razbježali“.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Druga zgoda sa Suljom je na času kada ga učitelj pozvao da iz bukvara pročita gdje je pisalo o tutunu (duhanu). Suljo tuc muc nikako da ispetlja. „Hajde, Suljo, na tablu i napišI nam tu rečenicu „ veli učitelj. U bukvaru je pisalo: „Haso prođi se čibuka“. Suljo se znojio i pisao pa kada je bilo gotovo okrene se učitelju i veli : „ Ja, gospodine, nekako ispetljah i napisah“. Učitelj pozove jednog učenika koji je dobro čitao<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i zatraži da naglas<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pročita ono što je Suljo napisao . Učenik čita: „Has bus čibuk dekajs“. „Šta je ovo,Suljo,?“ pita ga učitelj, a on, kao iz puške: „Biće da je, gospodine, da se Haso<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kani čibuka, on je zasigurno još malan“</span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"></span><span style="font-family: Arial;"></span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div></div>Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-9194958585517620571.post-36269009834908263072011-02-28T01:13:00.000-08:002011-03-11T11:01:23.110-08:00TOPONIM CRKVIŠĆE<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Piše: Subašić Hasan</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Prema podacima iz Centra za naslijeđe BiH, lista kulturno-historijski vrijednosti općine Tešanj veoma je sadržajna i bogata. Tako prahistorijski period sadrži 11 lokaliteta, antički period 2, srednjovjekovni period 23, osmanski period 14 i Austro-ugarski period 9 lokaliteta. Koliko je večina ovih lokaliteta obilježena, zaštičena i kakva joj se pažnja poklanja posebno je pitanje. Ove lokacije sa bogatim kulturnim nasljeđem mogle bi biti idealne turističke destinacije koje bi se mogle iskoristiti u te svrhe. Koliko će se one još istraživati i obilježavati i koristiti u turističke svrhe niko živ ne zna.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Poznato je da na području općine ima registrovanih 12 Srednjovjekovnih nekropola i jedna nekropola iz prahistorijskog doba. Takođe, postoje i lokaliteti sa nazivima crkvina ili crkvi-šta što čuvaju tradiciju o nekadašnjem postojanju crkve na tim mjestima. Svaki ovaj toponim bi se mogao smatrati pouzdanim. Na području sela Mrkotić postoji toponim crkvište gdje je, pouzdano se zna, nekada bila crkva. Za ovo crkvište vezana su razna kazivanja: evo jednog od tih kazivanja:</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="color: black; font-size: 12pt;"><br />
</span><br />
<i><span style="font-size: small;"><br style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;" /><span style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;">"Našu sliku, dragi moj, našao neki Turčin iz sela Mrkotića 3 sata odavde, tamo od Tešnja, kadje krčio svoju njivu, u trnju. Nije znao šta je to, al je vidio da je svetinja; zato je čuvao sliku us svom hambaru /žitnici/ . A gle ti blagoslova Božjeg: ovaj hambar nije se nikad ispraznio žita. Na to mu dođe neki ciganin, turski dakako. Ovoga odvede u hambar, te mu pokaže sliku i zapita ga što je to. `Znam ja šta je`, ciganin će, `to je vlaška Gospa`, i udari nadžakom u sliku. Još možeš vidjeti pukotinu u slici. Nu eto ti kazne Božje. Ciganin odmah poludi te odleti dolje k Usori i skoči u najdublji vir. Još se zove ono mjesto ciganski vir, a narod priča, da se ovaj ciganin uoči Gospojine, kao danas, može vidjeti u onom viru, i čuje se, kako viče : ´Kafa, Kafa !` Ovaj događaj onog Turčina još više uvjeri, da ima veliku svetinju u svom hambaru, te ju je još pomnije čuvao. No ipak nije se stvar dala više kriti. Dočuju za ovu sliku Turci i čuju Hrvati. Turci su mu zamjeravali da čuva kršćansku svetinju, a Hrvati su željeli na svaki način ovu sliku dobiti, te su Turčinu nudili svaku cijenu. Tad se dogodi, da dađe u Mrkotić neki turski šeh. Taj čuje također za ovu sliku te ode onom Turčinu i naredi da bi od sebe odstranio ovu vlašku svetinju, vratiti je njezinom krugu. Turčinu se to dade nažao te reče: ´Ja te zaklinjem kao svečevo koljeno, da smijem ovu svetinju držati u svojoj kući, sve mi s srećom ispane.`</span><br style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;" /><br style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;" /><br style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;" /><br style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;" /><br style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;" /><br style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;" /><span style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;"> Ali šeh neće da zna za to, nego mu naloži da odstrani od sebe Gospu, ali da nebi pod nipošto prodao sliku za novce, pošto se svetinja ne smije prodavati, nego neka se naredi s hrvatima za druge stvari.Šta ćeš, šeh je šeh, valja ga slušati. Inače nebi ga Turci više brojali svojim. Dozove on ugledne Hrvate k sebi pa im kaže: Èvo dat ću vam ovu vašu sliku, a vi meni dajte za uzdarje: sto volova, sto ovnova, sto oka kravinjskog masla`. Tko sretniji od nas katolika! Neki su dali po jednog vola, neki po dva, drugi opet ovnova, a najsiromašniji barem oku masla. Kad su to sastavili bili, odnesu cijenu onom Turčinu te odluče, da će sliku odnijeti amo u Komušinu."Ilija pogladi brkove, zakašlja te nastavi:</span></span> <span style="font-size: small;"><br style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;" /><br style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;" /><br style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;" /><br style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;" /><span style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;">"Jer valja ti znati, brate moj, da onda u cijelom onom kraju nije bilo crkve, ni u Doboju ni u Sivši, niti u Žabljaku do u nas, a ovdje samo mala kapelica mjesto crkve. Ja ti još pamtim onu kapelicu jer ima tek 40 godina da se je dogodila naša crkva. Ni fratra onda nismo imali u svom selu, nego fratar, što je parokom bio za ovaj cijeli kraj, stanovao tamo u šumi poput pustinjaka. Vidio si putem onu crkvu bežljansku –eno možeš je i sada vidjeti- čerek sata od one crkve u šumi kod Erejzova potoka. Vidi se još temelj i magaza župnog stana. Stoga dakle, što je samo kod nas bila zidana kapelica, odlučiše naši stari donijeti ovu svetu sliku u naše selo. Ali nisu smjeli cestom proći od straha turskoga, nego su ovamo prijekim putom preko ovih planina nosili svetu sliku na nosilici. Kad su ovamo došli na Kondžilo, upravo gdje stoji ova kapelica, odmarali su se. Kad su htjeli dalje poći, eto ti čuda. Ni šest ni deset ljudi nisu mogli dignuti ovu sliku. Šta da sad rade? Zar da ovdje ostave ovu sliku usred šume pred vedrim nebom?, jer kapelice nebi dali turci sagraditi. Tad oni kleknu pred svetu sliku te se svečano zavjetuju, da će oni svake godine uoči Gospojine ovu sliku ovamo u svečanom ophodu iz Komušine prenijeti. Na to su mogli nosilo odmah dignuti i sliku prinijeti u našu crkvu. Eto za to svake godine ovo proštenje na Gospojinu na Kondžilu."</span><br style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;" /><span style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;"> "Kad je to bilo, kad se ova slika ovamo prinijela iz turskog sela u ovaj kraj?"</span><br style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;" /><br style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;" /><br style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;" /><span style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;"> "Brate moj, to ti ja nemogu reći. Ja mislim makar 200 godina, moj bi djed bio o tom znao da jet o samo stotinu godina. Ali ni moj otac ni moj djed nisu pamtili, kad je ovamo došla. Gle ova ti turska kuća i danas opstoji, te lijepo živu i danas oni Turci. Imali smo ovdje prije 20 godina paroka Fratra, a taj ti je jednoč još sa dvojicom fratara putovao u Mrkotić. Odsjeli su kod jednog starca od 70 godina, koji ih lijepo dočeka. Taj im potvrdi da je slika bila u onom selu: `Do preklani nismo znali šta je led, a naše žito za dva groša bilo je vrednije nego ono drugih sela. Označi im i kuću gdje je bila slika te im dozove starješinu one kuće Mehmeda Čaplića, koji su se prije zvali Kapetanovići. I on im potvrdi da su tu svetinju sačuvali njegovi stari u svom hambaru, te da i još šalju svake godine koji dar na Kondžilo, bilo u bezu, bilo u novcima. Pamtimo I mi, da je prije kojih 40 godina nekakav muslimanac bijele brade ovdje na Kondžilu bio, te je stavio 4 kune na oltar i uskliknuo suznih očiju: Èj, ej!. Ova je svetinja nekoć u rukama mojih stari bila!`.Fratri su onda prigodom onog pohoda Turke pitali, dali oni znaju da je u njihovom selu crkva bila, jerbo bi u onom selu poveći brežuljak iz kojeg izviruje veliko kamenje što se i danas zove `crkvište`. No Turci odvrate da za to ne znaju. Valjda su se bojali da nebi sagradili crkvu usred turskog sela Mrkotića. Mi smo ipak nagađali, da je svakako u staro kršćansko doba bila ondje crkva, i valjda je netko, kad se ova crkva rozorila, spasio ovu sliku, ili možda je ova obitelj Kapetanovića čuvala onu sliku iz vremena starih banova usorskih od propasti, a poslije su se i ovi Kapetanovići poturćili Kapetanović poturčili.</span></span> </i><blockquote><span style="font-size: 12.0pt;"></span></blockquote></div><div class="MsoNormal" style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif; margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><!--[if gte mso 9]><xml> <w:WordDocument> <w:View>Normal</w:View> <w:Zoom>0</w:Zoom> <w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone> <w:PunctuationKerning/> <w:ValidateAgainstSchemas/> <w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:Compatibility> <w:BreakWrappedTables/> <w:SnapToGridInCell/> <w:WrapTextWithPunct/> <w:UseAsianBreakRules/> <w:DontGrowAutofit/> </w:Compatibility> <w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel> </w:WordDocument> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156"> </w:LatentStyles> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]> <style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Navadna tabela";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style> <![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml> <w:WordDocument> <w:View>Normal</w:View> <w:Zoom>0</w:Zoom> <w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone> <w:PunctuationKerning/> <w:ValidateAgainstSchemas/> <w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:Compatibility> <w:BreakWrappedTables/> <w:SnapToGridInCell/> <w:WrapTextWithPunct/> <w:UseAsianBreakRules/> <w:DontGrowAutofit/> </w:Compatibility> <w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel> </w:WordDocument> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156"> </w:LatentStyles> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]> <style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Navadna tabela";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style> <![endif]--> </div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><u><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="color: black; font-size: 12pt;">Literatura:</span></b><span style="color: black; font-size: 12pt;"> Iz Knjižice "Čudotvorna Majka Božja od Kondžila"; Franjo Hamerla, 1907.</span></u></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><u>Skoro istovjetna priča mogla se čuti os tarijih žitelja u selu Mrkotić općina Tešanj</u>.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"> </div>Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9194958585517620571.post-20183192026907107352011-02-16T05:55:00.000-08:002011-02-16T05:55:45.345-08:00„ZOVI ME I LONCEM , AL NE UBIJ KOLCEM“<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><span style="font-family: Arial; font-size: 14pt;">Piše: Subašić S. Hasan<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></div><div class="separator" style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none; clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiZokFb5tsyin4wcjP2oMRAJTEbx_zdUt4UU3dhagjeGYACIVv3wp_33zsLWhIAvfEO1FPIJoIKU0NA1IYqH5Kk5P_jWdj7Zg1E7SFsbhcE8glrEElXxbKJl6YSXNGgmyJZGblmFePWXC4/s1600/oooo.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; cssfloat: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="351" j6="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiZokFb5tsyin4wcjP2oMRAJTEbx_zdUt4UU3dhagjeGYACIVv3wp_33zsLWhIAvfEO1FPIJoIKU0NA1IYqH5Kk5P_jWdj7Zg1E7SFsbhcE8glrEElXxbKJl6YSXNGgmyJZGblmFePWXC4/s400/oooo.jpg" width="400" /></a></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><span style="font-family: Arial; font-size: 14pt;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><shapetype coordsize="21600,21600" filled="f" id="_x0000_t75" o:preferrelative="t" o:spt="75" path="m@4@5l@4@11@9@11@9@5xe" stroked="f"><stroke joinstyle="miter"></stroke><formulas><f eqn="if lineDrawn pixelLineWidth 0"></f><f eqn="sum @0 1 0"></f><f eqn="sum 0 0 @1"></f><f eqn="prod @2 1 2"></f><f eqn="prod @3 21600 pixelWidth"></f><f eqn="prod @3 21600 pixelHeight"></f><f eqn="sum @0 0 1"></f><f eqn="prod @6 1 2"></f><f eqn="prod @7 21600 pixelWidth"></f><f eqn="sum @8 21600 0"></f><f eqn="prod @7 21600 pixelHeight"></f><f eqn="sum @10 21600 0"></f></formulas><path gradientshapeok="t" o:connecttype="rect" o:extrusionok="f"></path><lock aspectratio="t" v:ext="edit"></lock></shapetype><shape id="_x0000_s1026" style="height: 153pt; margin-left: -2.85pt; margin-top: 4.95pt; position: absolute; width: 173.85pt; z-index: 1;" type="#_x0000_t75"><imagedata cropbottom="2016f" cropleft="6308f" cropright="2453f" o:title="untitled kazan i pekmez" src="file:///C:\DOCUME~1\A\LOCALS~1\Temp\msohtml1\01\clip_image001.png"></imagedata><wrap type="square"></wrap></shape><span style="font-family: Arial;"><span style="font-size: small;">Tešnjaci, svakako , nisu najveći, ali su zasigurno najglasovitiji pekmezari u BiH, koji, od rugalice -<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„pekmezari“, što<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>im prilepiše susjedi maglajlije, napraviše drugu glasnu rugalicu – „kupusari“ za svoje susjede maglajlije. Istina je da su tešnjaci svoja prirodna bogastva naročito u izuzetnom kvalitetnom voću koje ovdje uspjeva, na najbolji način oduvjek znali iskoristiti pa i unovčiti. Pečenje pekmeza od raznih vrsta voća, sušenje zrelog voća pretvorili su oni u pravi običaj koji i danas, na sreću, ponegdje postoji. Sjetih se jedne stare narodne izreke koja glasi : „ Bolje je da izumre kasaba nego običaj“. Ona<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>potvrđuje da tu imna istine<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i tešnjake ne vrijeđa ni nadimak. Naprotiv, na njega smo ponosni najviše zbog toga što smo sačuvali tradiciju pečenja pekmeza. </span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><span style="font-family: Arial;"><span style="font-size: small;">I <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>sam<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pripadam u onu manjinsku skupinu koja bi voljela sačuvati oboje. Iako sam u poodmaklim godinama, u srcu sam dijete sve više kako godine prolaze. Ljepota je sjetiti se avlija , stupa, torkulja (žećki), kazana koji sa pekmezom vriju jer su to bile masovne pojave. A tek kakav je ugođaj bio za nas mlade kada pekmez ne „siđe“ (uvri) do akšama pa i jacije. Tada su i babo i mati i nana već u kući jer su premoreni, a mlađarija je napolju. Čeka da pekmez „siđe“ često i uz pjesmu. Kazani se, pritome, i dalje puše, pekmez miriše, djevojke pjevaju, a i momci iza ograde<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pjevuše što im je na srcu . „Šušti basma, a vezak se širi, moja draga po pekmezu miri“. </span></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMd6N5Q-lOFG6IFNfWWZHShmZhgB3W4XP4tmMjEnMy_-p536qv1TgJ7GJJIywWtifjDEaEHtrq09bpTm7yEZ9xXF-XUXtFGiQveDjyvnpb1MdgHEffcEnbRfFyyiXk6uljK95XGKzZeOA/s1600/ppp.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-size: small;"><img border="0" height="278" j6="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMd6N5Q-lOFG6IFNfWWZHShmZhgB3W4XP4tmMjEnMy_-p536qv1TgJ7GJJIywWtifjDEaEHtrq09bpTm7yEZ9xXF-XUXtFGiQveDjyvnpb1MdgHEffcEnbRfFyyiXk6uljK95XGKzZeOA/s400/ppp.jpg" width="400" /></span></a></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><span style="font-size: small;"> Stupa za jabuke </span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-size: small;"><img border="0" height="400" j6="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibxgggw3XGiJG5C0h2Onvs62o1wypxIjX73Y0A1WdJMQJYyTHy-X8b8HkIDdUR31D-KfxdIBDYm-4exPMMOibhCPf5wZqy70N2Lsbr0nWyvIe83ZOzmcZ-mSDO4W6gVzI8s9gJspCDXL8/s400/4444.jpg" width="305" /></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">Torkulja za cjeđenje</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><span style="font-family: Arial;"><span style="font-size: small;">Stupa za jabuke kao i torkulja za cijeđenje rijetko se mogu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>danas naći u našim avlijama. Njih su zamjenile modernije mašine za mljevenje – sitnjenje voća kao i modernije žećke za cijeđenje. Ovakav pribor<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>sa<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>slika danas<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>više nije cool. Više se ne peku ni čuveni bestilji (gusti džem) od šljiva i jabuka, a najbolji je bio ako se peče samo od šljiva mađaric.Taj posao je zahtjevao dosta vremena i strpljenja jer nipošto nije smio bestilj „zagoriti“ prilikom<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>njegovog upjecanja u kazanu.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Vjerujem da su se iz tog razloga šljive mađarice i udomaćile u našim krajevima, jer su svoje lijepe i slatke plodove davale između, tada dva<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>na selu najveća posla, - žetve i sjetve pšenice. U tom periodu valjalo je te slatke plodove preraditi i sačuvati u nekom drugom obliku bez ikakvog konzervansa. Kako pekmez tako i bestilj od šljiva i jabuka sprema se u zemljenim posudama koje su imale i svoje poklopce a zvali su se „ćupovi“ – kako se, uostalom, i danas zovu.Imala ih je svaka kuća. Danas, znamo, da su to pravi rariteti i da služe, tu i tamo, kao ukrasi u hodnicima i<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>prostorijama. </span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgg2ONdCQ1NfpC99aTBvtFizFHAlJela63wkyioGcCo4UMk5r3Lkl8Vdx2eO6XQbLYn3mTCn6I2szhdFMFpYbnmQ6n2z8A3uCfOGAzx1yYIk1O1Oyg4VP2abLJNlNNYGlbp5lPSTkyVl0Q/s1600/%25C4%2587up.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" j6="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgg2ONdCQ1NfpC99aTBvtFizFHAlJela63wkyioGcCo4UMk5r3Lkl8Vdx2eO6XQbLYn3mTCn6I2szhdFMFpYbnmQ6n2z8A3uCfOGAzx1yYIk1O1Oyg4VP2abLJNlNNYGlbp5lPSTkyVl0Q/s400/%25C4%2587up.jpg" width="321" /></a></div><div class="separator" style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none; clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="" style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none; clear: both; text-align: center;"><span style="font-size: small;"> Ćup za pekmez </span></div><span style="font-size: small;"><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><span style="font-family: Arial;">Bestilj spremljen u ovakve ćupove ubrzo bi sebi stvorio koru. Ta kora je čuvala proizvod od kvarenja često i godinama. Sjećam se kao sad da mi je žena pronašla u ratu jedan ovakav ćup pun bestilja i da nam je odlično došao za prehranu nakon što smo skinuli debelu koru sa bestilja. Najviše<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>smo tada obradovali djecu izbjeglica iz komšiluka kada bi im namazali bestiljom kriške hljeba. Djeca su priznavala da takav džem ranije nikada nisu vidjeli. Takođe je vrijedno pomena da se sve ono što se nije moglo iskoristiti od voća bacalo se u velike drvene kace iz čega se, u zimskim danima, pekla prava rakija šljivovica.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><span style="font-family: Arial;">Eto, tako se, ranije racionalno koristilo sve što Bog sačuva na grani od roda do branja. Nažalost ću i ovo, na kraju reći.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Zakoni prirode učinili su svoje pa nam je tako bolest šarka odnijela i našu šljivu mađaricu. I na kraju bujrum, probajte naše tradicionalne pekmezli hurmašice i halvu.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgnFGBz73YCVcG-7Cvp-y-3nNHebWt_xMvuVvjtphTFRg74YeT0-pjXRI1TpB6C8ZyoBpWmk0EU8vJtWyHK-xY4N6TLMUhStvmlb3RzWmI2H7-zY-DousV0VqhTGAOJE5wll226s0_y43w/s1600/hurma%25C5%25A1ice+od+pekmeza+-+bujrum.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" j6="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgnFGBz73YCVcG-7Cvp-y-3nNHebWt_xMvuVvjtphTFRg74YeT0-pjXRI1TpB6C8ZyoBpWmk0EU8vJtWyHK-xY4N6TLMUhStvmlb3RzWmI2H7-zY-DousV0VqhTGAOJE5wll226s0_y43w/s400/hurma%25C5%25A1ice+od+pekmeza+-+bujrum.jpg" width="400" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">Pekmezli hurmašice</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="" style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none; clear: both; text-align: center;"> </div></span>Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9194958585517620571.post-70611347748433116802011-02-08T04:27:00.000-08:002011-02-08T04:27:40.627-08:00EMKIN HAN U TEŠNJU<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Piše: Subašić S. Hasan</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">U svim<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>manjim i većim mjestima, a posebno koja su se nalazila u blizini ili na raskrsnicama karavanskih puteva, podizani su HANOVI. Bili su to objekti namjenski građeni za prihvat i odmor putnika . Hanovi su oduvijek predstavljali stjecišta dobronamjernih ljudi i putnika koji su se u njima odmarali, sklapali prijateljstva i ugovarali nove poslove. Han je služio kao prenoćiste trgovcima koji su dolazili izbliza i daleka. Za trgovce je imao obezbjeđena i skladišta za robu kao i smještaj za konje. </span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">U hanovima su odsjedali putnici i to ponajviše kirajdžije. To je bilo mjesto gdje bi odmarali i oni i njihovi konji od dugih napornih, a često i rizičnih putovanja. Tu su mogli da odmore, po nešto pojedu i prenoće. Za njihove konje se našlo sijena, zobi i vode. Postoje pisani tragovi o dva hana u Tešnju iz 1753. godine koje su držali Omer-baša i Salih-baša <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ali nema pisanih tragova<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>gdje su ova dva hana bili locirani.</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0r1MtLFDLQG3Z6bSiHjvifxTkdZJFOvvSxKtvJFZLT_cJrBUqj9qZDrfXQFlIVG6LGuDD0xh4OnoKPvbIx98WdRS32K_slbdh2DzcgTkmDZXTK1-NMGD5aTF-H8bOTMw56o6DxkVpBWY/s1600/hh.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" h5="true" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0r1MtLFDLQG3Z6bSiHjvifxTkdZJFOvvSxKtvJFZLT_cJrBUqj9qZDrfXQFlIVG6LGuDD0xh4OnoKPvbIx98WdRS32K_slbdh2DzcgTkmDZXTK1-NMGD5aTF-H8bOTMw56o6DxkVpBWY/s320/hh.jpg" width="320" /></a></div> <br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Jedno predanje, međutim, govori da je poznati han iz<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Osmanskog doba bio na gornjoj čaršiji u Tešnju u blizini sahat kule i da mu je prilaz za konje bio ispod srednje kuće (označeno strelicom na ovoj staroj slici) . Iznad prolaza za konje i fijakere bila je prostorija sa tri prozora .</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"> </div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjwBs8F4Hnao7rG6mO-qlJ6anEzV4cBKr9fYlU64EH4yQu4NM_mrX2NsH96D4x4bmjmIirduHfg5OkaKYD7MYVtULRCW6VFN75tdniTgnFimwzx-PGvN6nHxtQ9y_YSjPtFUm-Eq8D7fKo/s1600/Stari+han.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" h5="true" height="260" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjwBs8F4Hnao7rG6mO-qlJ6anEzV4cBKr9fYlU64EH4yQu4NM_mrX2NsH96D4x4bmjmIirduHfg5OkaKYD7MYVtULRCW6VFN75tdniTgnFimwzx-PGvN6nHxtQ9y_YSjPtFUm-Eq8D7fKo/s320/Stari+han.jpg" width="320" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"> </div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"> Jedan od manjih hanova na periferiji grada<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>iz 1901. godine. </span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"> </div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Za razliku od drugih gradova, koliko ja znam, Tešanj je imao još najmanje tri hana. Jednog od hanova se i ja sjećam jer je postojao i poslije Drugog svjetskog rata. <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Bio <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>je u vlasništvu ugledne tešanjske porodice Dizdarević Bege, a kasnije njegovog sina Dizdarević Emke. Svi mještani Tešnja su ga zvali, jednostavno, „Emkin han“. I današnji lokalitet Marinhan dobio je ime po nekadašnjem hanu koji je držala žena zvana Marija, a nalazio se pored starog druma. <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Za Tešanj se kaže da je, zapravo, bio i ostao jedan veliki HAN jer se za Tešanj <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>zna da u njemu nikada nije dobronamjerni putnik ostao bez konaka. Otuda se i kaže da je čitav Tešanj, zbog<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tradicionalne gostoprimljivosti njegovih žitelja, bio han. Svaka kuća je u njemu bila otvorena za musafire i goste.</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhAVmsmOgo1aL958oEuSOHVY_0Pn2tnpAfMM08pVSAeWs1p1FbPU5kvufMl8XXA4Piabki0pWI8-tCYrM7G7A0OR6uKlCkFXFJaWitu7OR9gwTt-ZB8V9lCF1YJnMrKaSwEDwhNtk4Pwrk/s1600/Emko.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" h5="true" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhAVmsmOgo1aL958oEuSOHVY_0Pn2tnpAfMM08pVSAeWs1p1FbPU5kvufMl8XXA4Piabki0pWI8-tCYrM7G7A0OR6uKlCkFXFJaWitu7OR9gwTt-ZB8V9lCF1YJnMrKaSwEDwhNtk4Pwrk/s320/Emko.jpg" width="207" /></a><span style="font-family: Arial;"></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Dizdarević Emko i Kerić hadži Haso</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Za doba u kome su postojali hanovi sigurno je da oni nisu imali svu opremu današnjih prenoćišta, ali su imali toplinu domaćina i njegov trud da zadovolji raznovrsne potrebe svojih putnika namjernika i konakdžija.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"> </span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"> </div>Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9194958585517620571.post-1903998526880122732011-01-28T01:37:00.000-08:002011-01-28T01:37:31.993-08:00TEŠANJ KROZ MALI VREMEPLOV<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></span><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Piše : Subašić S. Hasan</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">U dolini riječice Tešanjke. Pritoke Usore, oko 22 kom. Jugozapadno od Doboja, smješten je pitomi bosanski gradić Tešanj. Prvi put se spominje 1461. godine kao grad sa crkvom sv. Juraja u župi Usori. Turci su ovaj grad zauzeli 1489. godine. Javlja se 1516. godine kao nahija Usora ili Tešanj i zauzima područje rijeke Usore, a odgovara istoimenoj župi<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Usora. U početku je Tešanj pripadao kadiluku Brod, a u njemu je osnovan kadiluk između 1560. i 1584. godine. Pod<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>turskom upravom grad se počeo brže razvijati. Tu nastaje <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">čaršija</b> sa brojnim zanatima. I epigrafski spomenici ukazuju na to da se već u XVI. Stoljeću ovdje podižu neki javni, sakralni i prosvjetni objekti. Tako je prije 1568. godine podignuta Ferhadija džamija i uz nju medresa.</span></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhEY05rUWQVpjNrv6aNt_rw1dbAnZzA_Oq5u0tSOKVZhG5_CnHbBBnqj4vfuzQ1ae91TdYS3q9PIka2YR4_anseOus0Zoba_qsS6vw4KuQyNX-sIYmOrPHHqixcoBmX83S6cJ34wK3_fn4/s1600/o1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="314" s5="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhEY05rUWQVpjNrv6aNt_rw1dbAnZzA_Oq5u0tSOKVZhG5_CnHbBBnqj4vfuzQ1ae91TdYS3q9PIka2YR4_anseOus0Zoba_qsS6vw4KuQyNX-sIYmOrPHHqixcoBmX83S6cJ34wK3_fn4/s320/o1.jpg" width="320" /></a></div> Tešanj - crtež iz 1909.godine <br />
<br />
<br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Tešanjski kraj su odvajkada intezivno zapljuskivale različite nedaća ratovi, pustošenja, požari, poplave i ljudske nebrige. Tako poslije pada bosanske kraljevine 1463. godine i odlaska sultana Mehmeda II sa glavninom svoje vojske, krajem iste godine, <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">ugarski kralj</b> Matija Korvin je preduzeo vojnu akciju prema Bosni i uspio da potisne Turke, pa je 1465. godine na osvojenom prostoru formirao dvije banovine, jajačku i srebreničku, a u srebreničkoj je bila i Usora, i u njoj značajno utvrđeni grad Tešanj. Sve do 1512. godine, kada su Turci likvidirali pomenute banovine, u Tešnju je stajala ugarska posada, <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">a kada ga je napuštala ona ga je spalila.</b></span></span></div> <br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgtMfrKqGG0Y1H-pPCzIffUgzphCltfDKQ86WZ996U2gv-nKTl0A_Y3PVsB7GIfKBQzo510tDGduElqWh-jiS4bMa14anb24VxxalYX2TOHxKK3fzjv46fKSjfonYGkE1ZcNEN_vX-yUdk/s1600/o2.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="300" s5="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgtMfrKqGG0Y1H-pPCzIffUgzphCltfDKQ86WZ996U2gv-nKTl0A_Y3PVsB7GIfKBQzo510tDGduElqWh-jiS4bMa14anb24VxxalYX2TOHxKK3fzjv46fKSjfonYGkE1ZcNEN_vX-yUdk/s400/o2.jpg" width="400" /></a></div> <br />
<br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">U austrijsko – turskom ratu (1683 – 1699. godine) austrijski vojskovođa princ Eugen Savojski sa svojih 6500 vojnika prodire u Bosnu i dolazi do Sarajeva. Po povratku iz<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Sarajeva dolazi i do Tešnja. Njegova vojska opsjedala je tvrđavu i tražila predaju ali se posada se nije htjela predati. Austrijanci su tada na tvrđavu ispalili 100 kameni<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>đuladi iz svojih topova, ali bez uspjeha, pa su zatim, odlazeći, <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">spalili naselja oko grada.</b></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">U XVIII stoljeću Tešanj je već bio sjedište kapetanije i kadiluka koje je obuhvatalo prostor današnje općine Tešanj, Doboj i Teslić, ali i neka sela današnje prnjavorske, derventske i gračaničke općine. Tešanjski srez ostao je i poslije austro-ugarske okupacije 1878. godine.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Tešanj je 1876. godine imao 9000 stanovnika. Bio je to lijep grad, s uređenim vodovodom u centru naselja i kanalizacijom, sa kaldermisanim ulicama i sokacima, sa trgovinama i zanatskim radnjama, školama i vjerskim objektima<b style="mso-bidi-font-weight: normal;">. Prva osnovna škola u Tešnju</b>, prema povjesnim saznanjima, započela je s radom 1731. godine, a iz razvoja te škole i ostalih došlo je i do javljanja muzičkog i dramskog amaterizma, koje se organizovano, mada u malim razmjerama, ispoljavalo u XIX stoljeću.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">U maju 1865. godine tešanjski učitelj Stevo Petranović sa grupom prosvjećenih entuzijasta u Tešnju pripremio je i prikazao Hebelovu „Juditu“, a prestava je izvedena<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u podrumu jedne tešanjske kuće. To je zapravo bila ne samo <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">prva pozorišna predstava u Tešnju, već u cijeloj Bosni i Hercegovini.</b></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Tešanj je 1639. godine imao slijedeće zanatske radnje : krojački 17 ,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>aščijski 4,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>šerbedžijskih 3,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>brijačkih 10, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>opančarskih 5, tabakčkih 19<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>(proizvođača kože),<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>papučarskih 9, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>čizmadžija 9, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kujundžija 5, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>sabljara 6, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>samardžija 7,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kovačkih 3, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>handžija 2, kalajdžijskih 3, mutabžijskih (kosretara 1, Eskidžija (staretinara) 2, mlinara 1, šiše-ker (staklara) 1, kahveđija 2......</span></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgD5lc5Y91FOqY9ROHeGxBv0pt7SOHFrGtFY_mN-Cg0anOjNSE-fxs0fLqxO-QBQrSgZeXaDRgF98Sjiyqctj7coxPcp55JuHfZAbBeZ5T2gNOdyqMrXx-UICr6pmJ_nzCf2YKRzmlPp6M/s1600/03.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="263" s5="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgD5lc5Y91FOqY9ROHeGxBv0pt7SOHFrGtFY_mN-Cg0anOjNSE-fxs0fLqxO-QBQrSgZeXaDRgF98Sjiyqctj7coxPcp55JuHfZAbBeZ5T2gNOdyqMrXx-UICr6pmJ_nzCf2YKRzmlPp6M/s400/03.jpg" width="400" /></a></div> <br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Pod zapovjedništvom Bećir – paše Čengića 1737. godine Tešnjaci odlaze<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>na vojnu u Rusiji. Iste godine izvršen je napad na Tešanj od strane austro-ugarske vojske.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Velika buna i neredi u Bosni 1743. godine prerastaju u opći ustanak socijalnog karaktera koji traje dvanest godina. Na čelu ustanka nalazio se <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">kadija iz Tešnja<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Abdurahman Muharemija.</b></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Godine 1756 – Adžam (stranac) Ibrahim iz Dibbeghane mahale u Tešnju zakleo se pred sudom da se više neće opijati. Odlučeno je, da ukoliko se ubuduće zateče u pijanom stanju neka mu se na javnom trgu udari 500 batina. Ovako je zavedeno u siudžilu kadiluka Tešanj pred svjedocima 25.X.1756.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Škola u tešanjskom kadiluku 1871. godine bilo je: muslimanskih 21 sa 910 učenika i 63 učenice (ukupno 973), Pravoslavnih 2 sa 52 učenika i 12 učenica (ukupno 64 pravoslavna učenika).</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Odlukom Gradskog vijeća Tešanj 1878. godine, upućena delegacija grada glavnokomandujućem generalu Josipu filipoviću u Kotorsko u sastavu: Derviš Đonlagić, Hasanbeg Mujagić, Hadži Avdo Mešić i Hadži Bećirbeg Đonlagić s ponudom da se grad Tešanj preda bez otpora. General Filipović ih zadržao kao taoce. Četvrtog septembra iste godine, general – major Ludwig v. Pistory, komandant 71. Infanterie Brigade, I pješadijske divizije, bez otpora zauzeo Tešanj.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">U Tešnju su 1883. godine postojale slijedeće mahale: Sukija (čaršijska),Orudž – Sofi, Hadži Nesuh, Abdi – paša, Haramani i (Srpska) Varoš.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Prva apoteka u Tešnju osnovana je 1884. godine. Apoteku osnovao Mr. Pharm. Petar Misitas.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">1885. godine osnovana gruntovnica u Tešnju i otvorena Allgemeine Elementar Schule (Osnovna – opća škola)</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Prva ambulanta u Tešnju otvorena je 1885. godine , a prvi ljekar bio je Dr. Med. Jaroslav Wertheimer. Te iste godine sagrađena je i zgrada kotara u Tešnju.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Prvi hotel u Tešnju otvoren je 1897. godine i zvao se „ANGELUS“. Imao je samo četiri ležaja. Tešanj danas, nažalost, nema hotela.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12pt;">1897. </span></b><span style="font-size: 12pt;">godine u Tešnju je bio Okružni guverner – poglavar <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Mirkao Navratil -<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>sina etnografa Ivana Navratila, </b>rodom iz Metlike u Sloveniji.Njegov stric Antun Navratil prilikom posjete Tešnju 1987. godine umire iznenada od kapi i biva sahranjen u Katoličkom groblju u Tešnju.<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"> .</b> Mirko Navratil je pisao da je u Tešnju bio srdačno primljen i da se, među tamošnjim svijetom, veoma dobro osjećao.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">1898. godine u Tešnju je postojala Opća čitaonica. Iste godine izgrađena je i osnovana Muslimanska djevojačka škola u Tešnju.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">1890. godine vršen lov sa sokolovima u okolici Tešnja i Maglaja. Poslednje sokolarstvo u Evropi. Poslednji sokolari porodice Smailbegović <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i Širbegovići iz Tešnja i Uzerbegović iz Maglaja.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Devetog septembra 1944. godine Hrvatske 18. brigada oslobodila Tešanj.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhqmS8j51QZt5TTZ789hSuq-Y00sunyTJr3wPAopj4UL7QPgzLbIDg4YyBq8gUw0P1_a-yXrjbZRzC8Vy-XJ6D5Bq1zr7fkUn7PxWwk-kwcxEUv-e_oBc6bMYg5zR2E4c5QdUEvV0l-agc/s1600/04.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="273" s5="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhqmS8j51QZt5TTZ789hSuq-Y00sunyTJr3wPAopj4UL7QPgzLbIDg4YyBq8gUw0P1_a-yXrjbZRzC8Vy-XJ6D5Bq1zr7fkUn7PxWwk-kwcxEUv-e_oBc6bMYg5zR2E4c5QdUEvV0l-agc/s320/04.jpg" width="320" /></a></div> <br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Kada je riječ o kulturno-istorijskom nasleđu različitog doba, različitog porijekla i pripadnosti, njihov broj i obim i pored brojnih nedaća predstavlja, još uvijek, šaroliki milje jednog prostora u čijem fokusu su se, kroz historiuju, prelamala i<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>održavala sva značajnija bosansko-hercegovačka zbivanja. Prema podacima Centra za naslijeđe BiH, lista kulturno-historijski vrijednosti općine Tešanj podijeljena je na Prahistorijski period, Antički period, Srednjovjekovni period, Osmanski period i Austro-ugarski period i dalje. Tako<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>iz prahistorijskog perioda imamo 11 lokaliteta na podrućju općine, antičkog perioda 2, srednjovjekovnog perioda 23 , osmanskog perioda 14 <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i Austro-ugarskog perioda 9 lokaliteta.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Nažalost, u općini Tešanj ne postoji adekvatna asocijacija ili Služba za praćenje konzervatorsko-restauratorske zaštite, razumijevanja, i potrebne pažnje visokog stručnog nivoa, što je važan nedostatak dosadašnjeg očuvanja kulturno-historijskog i prirodnog nasleđa.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;"></span></span></b></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b><span><span style="font-family: Arial;"><span style="font-size: x-small;">Neki turcizmi i manje poznate riječi:</span></span></span></b></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="font-size: x-small;"><b><span>- KADILUK</span></b><span>, također <b>kaza</b> (tur. <i>kadılık</i> od <i>kadı</i>: sudac, prema arap. <i>qada</i>: suditi), u <a href="http://hr.wikipedia.org/wiki/Tursko_Carstvo" title="Tursko Carstvo"><span style="color: windowtext;">Turskom Carstvu</span></a>, sudsko i upravno područje, kotar. Više <a href="http://hr.wikipedia.org/wiki/Nahija" title="Nahija"><span style="color: windowtext;">nahija</span></a> sačinjavalo je kadiluk, a više kadiluka <a href="http://hr.wikipedia.org/wiki/Sand%C5%BEak_(teritorijalna_jedinica)" title="Sandžak (teritorijalna jedinica)"><span style="color: windowtext;">sandžak</span></a>. Na čelu kadiluka stajali su <a href="http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kajmekam&action=edit&redlink=1" title="Kajmekam (stranica ne postoji)"><span style="color: windowtext;">kajmekam</span></a> (u upravnom), <a href="http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kadija&action=edit&redlink=1" title="Kadija (stranica ne postoji)"><span style="color: windowtext;">kadija</span></a> (u sudskom) i <a href="http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Muselim&action=edit&redlink=1" title="Muselim (stranica ne postoji)"><span style="color: windowtext;">muselim</span></a> (u izvršnom) pogledu</span></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="font-size: x-small;"><b><span>- KAPETANIJA</span></b><span> ili <b>kapetanluk</b> (na <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Turski_jezik" title="Turski jezik"><span style="color: windowtext;">turskom</span></a>, <i>kaptanlık</i>) je podjedinica unutar <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Sand%C5%BEak_(osmanlijska_upravna_oblast)" title="Sandžak (osmanlijska upravna oblast)"><span style="color: windowtext;">sandžaka</span></a>, upravne jedinice <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Osmanlijsko_carstvo" title="Osmanlijsko carstvo"><span style="color: windowtext;">Osmanlijskog carstva</span></a></span></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"><span style="font-size: x-small;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span>- AŠČIJA</span></b><span> – kuhar bosanskih tradicionalnih jela<b>Hanovi</b> su objekti iz osmanskog perioda koji su služili za prenoćište putnika i njihovih <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Karavan" title="Karavan"><span style="color: windowtext;">karavana</span></a>. To su bile zgrade sa štalom za <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Konj" title="Konj"><span style="color: windowtext;">konje</span></a>, prostorijom za putnike i prostorijom za handžiju. Najstariji dokumentarni han u <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Bosna_i_Hercegovina" title="Bosna i Hercegovina"><span style="color: windowtext;">Bosni i Hercegovini</span></a> spominje se 1462. godine.</span></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span><span style="font-family: Arial; font-size: x-small;">- <b>ŠERBE</b> je riječ </span><a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Arapski_jezik" title="Arapski jezik"><span style="color: windowtext;"><span style="font-family: Arial; font-size: x-small;">arapskog</span></span></a><span style="font-family: Arial; font-size: x-small;"> porijekla i označava piće. Ustalilo se u bosanskoj tradiciji kao kuhani napitak od voća. Pravi se od svježeg ili ukuhanog </span><a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Vo%C4%87e" title="Voće"><span style="color: windowtext;"><span style="font-family: Arial; font-size: x-small;">voća</span></span></a><span style="font-family: Arial; font-size: x-small;"> i njegova </span><a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Sok" title="Sok"><span style="color: windowtext;"><span style="font-family: Arial; font-size: x-small;">soka</span></span></a><span style="font-family: Arial; font-size: x-small;"> (višanja, trešanja, malina...) čemu se obično dodaje </span><a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Limun" title="Limun"><span style="color: windowtext;"><span style="font-family: Arial; font-size: x-small;">limunov</span></span></a><span style="font-family: Arial; font-size: x-small;"> sok i kuhani </span><a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/%C5%A0e%C4%87er" title="Šećer"><span style="color: windowtext;"><span style="font-family: Arial; font-size: x-small;">šećer</span></span></a><span style="font-family: Arial; font-size: x-small;">, a čest dodak su i </span><a href="http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Klin%C4%8Di%C4%87i&action=edit&redlink=1" title="Klinčići (još nije napisano)"><span style="color: windowtext;"><span style="font-family: Arial; font-size: x-small;">klinčići</span></span></a><span style="font-family: Arial;"><span style="font-size: x-small;">. </span></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div> Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9194958585517620571.post-84156348398801825912011-01-20T03:37:00.000-08:002011-01-22T03:56:54.624-08:00SJEĆANJA NA TEŠANJSKE BERBE<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;"> <span style="font-size: x-small;"> </span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span lang="SL" style="font-family: Arial; font-size: small;">Piše: Subašić S. Hasan</span></div><div class="courierwhite18" style="margin: auto 0cm; text-align: justify;"><span style="font-size: small;"><span lang="SL" style="font-family: Arial;">Pregledajući svoj album starih slika , nađoh jednu, na kojoj je Mandžukić Mustafa sa svojom ženom Zinkom. Njega kao i drugih tešanjskih berbi mnoge se generacije, vjerujem , dobro sjećaju.</span><span style="font-family: Arial;">.. Samo zanimanje obrezivanja – sunećenje prenosilo se sa koljena na koljeno, sa oca na sina... Kod nas u Tešnju poznate i veoma cijenjene berbe bili su Mandžukić Mustafa, Berberović Sead i Mandžukić Ibrahim Zanimanje je, međutim, kao zanat poodavno izumrlo, a poslove sunećenja preuzeli su ljakari u zdravstvenim ustanovama. Evo, šta je u najkraćem zabilježeno dosada o samom ritualu sunećenja. </span></span></div><span style="font-family: Arial; font-size: small;">Historijski, obrezivanje datira koliko i sam čovjek, a slavni Herodot je ostavio zapis iz jedne posjete Egiptu u 5 st. p.n.e. U nekim enciklopedijama piše da prva obrezivanja dječaka, navodno, počinju u kulturi Aboridžana (oko 10.000 g.pr.Kr.), a oko 6.000 g.pre.Kr. započelo je obrezivanje dječaka po cijeloj Africi odakle se proširilo prema Egipćanima i Židovima</span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi50IlxJFEAD31X9FnEftO62KzUImU8KyI2qFWm_qzSjlVJp8w-bRy18dop5zmUbKWExxdAlG3G0jPhPddiXPIf29gkLR-XJ77XU6lsEs04HFtYjis7XOVa9Pg15yI8HUwoYOompDy04kI/s1600/berbo.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" s5="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi50IlxJFEAD31X9FnEftO62KzUImU8KyI2qFWm_qzSjlVJp8w-bRy18dop5zmUbKWExxdAlG3G0jPhPddiXPIf29gkLR-XJ77XU6lsEs04HFtYjis7XOVa9Pg15yI8HUwoYOompDy04kI/s320/berbo.jpg" width="160" /></a></div><span style="font-family: Arial; font-size: 12pt;"> <span style="font-size: x-small;">Rahmetlije Mustafa Mandžukić sa svojom suprugom</span> </span><br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjSrwFAUH0GsggXJOWm_Z6wVTLy4xhnw6aZn6qC5PrJsIqBRp6VsoQ0AJBLOHUYoRddJ-kA_filVa7IkY99-W1yWvkN_iRoX6D_XBMXa76UfUtBIlsYDRpmJjJJ8YzyzInETaY17YFUAIo/s1600/Obrezivanje.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="190" s5="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjSrwFAUH0GsggXJOWm_Z6wVTLy4xhnw6aZn6qC5PrJsIqBRp6VsoQ0AJBLOHUYoRddJ-kA_filVa7IkY99-W1yWvkN_iRoX6D_XBMXa76UfUtBIlsYDRpmJjJJ8YzyzInETaY17YFUAIo/s320/Obrezivanje.jpg" width="320" /></a></div><span style="font-family: Arial; font-size: small;"><span style="font-family: Arial;">Djeca su se nekada sunnetila od prve do desete godine, ali ponajviše kad su navršila treću, petu ili sedmu godinu. Nekada su se , opet, sunetila djeca pred polazak u mekteb. Danas se djeca sunete u prvoj godini života jer lekše podnose bol.</span><span style="font-family: Times New Roman;"> </span><span style="font-family: Arial;">Sunećenje je kod nas najveća familijarna svečanost i veselje. I najsiromašniji su nastojali da u taj dan saberu oko sebe što više prijatelja, da se s njima proveseli. Bogatiji , a napose ugledni age i begovi, pozivali su na sunnećenje i po pedeset, stotinu i više stotina ljudi. </span></span><br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEje0-HoHV7qO17-i6jjA2Zyp3WAH9LUGi-V7wvCBKc7Sdqwuy5SqltilBbXd3-gGy0yczd_tudenMohTQOrVZBAAlj2BixTClpJm9cfK6UgpHD4bBPqCrYcB8o53DMzifiNNPlIlEEGCZA/s1600/pribor.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="168" s5="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEje0-HoHV7qO17-i6jjA2Zyp3WAH9LUGi-V7wvCBKc7Sdqwuy5SqltilBbXd3-gGy0yczd_tudenMohTQOrVZBAAlj2BixTClpJm9cfK6UgpHD4bBPqCrYcB8o53DMzifiNNPlIlEEGCZA/s320/pribor.jpg" width="320" /></a></div><span style="font-family: Arial; font-size: 12pt;"><span style="font-size: x-small;"><span style="font-family: Arial;"> </span></span></span><br />
<span style="font-size: x-small;"> <span lang="SL" style="font-family: Arial;"> Instrumenti za obrezivanje djece koje su koristili stare berbe</span></span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span lang="SL" style="font-family: Arial; font-size: small;">Do obnrezivanja se oduvijek držalo . Ljudi su znali častiti cijelu čaršiju,a zabilježene su i konjske trke organizovane u tu čast.Pobjedniku bi dodjeljivali bogatu nagradu kao i njegovom konju. Svijet bi se skupio »ko na gori lista«. Sva čaršija i okolica, i veliko i malo, staro i mlado, sve bi bilo na nogama. O organizovanju takvih svečanosti slušao sam od rahmetli Mandžukić Mustafe starog berbe iz Tešnja. Tako je bilo, tako se pripovjedalo, u našoj kasabi birvaktile (»u ono doba«).</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial; font-size: small;">Evo šta o tome piše Antun Hangi :</span></div><div class="courierwhite18" style="margin: auto 0cm; text-align: justify;"><span style="font-size: small;"><span style="font-family: Arial;">„Služeći ovo sedamnaest godina koje u Bosni, a koje u Hercegovini, imao sam dovoljno zgoda da vidim što Muslimani do sunnećenja drže i koliko ga cijene. Već prve godine, kada sam naime došao u ubavi i vrlo romantični Maglaj na Bosni, bilo je to godine 1889. sunnetio je daleko poznati starina, danas već rahmetli Salih-beg Uzeirbegović svoga sina. On je kroz pune dvije nedjelje častio redom sve Muslimane u Maglaju i okolici, zatim sve svoje kmetove, a napokon je u gostionici priredio sjajnu večeru za sve činovruke i časruke koji su u to doba bili u Maglaju. Iza toga priredio je originalnu nagradu za utrku. Svaki Musliman koji je imao dobra konja mogao se je utrkivati. Utrkivalo se je bez sedla i stremena. Svako je mogao jašiti sam svoga konja, a mogao je i koga drugoga najnu'ti da na njegovom konju umjesto njega jaši. Utrci se prijavilo preko dvadeset konjanika sa izvrsnim, istina malenim ali živahnim, brzim i ustrajnim bosanskim konjima, a kako i neće kada je Salih-beg za prvu nagradu odredio konja, vrijedna oko dvjesta kruna, a za drugu finu čohu. Svjetine se skupilo »ko na gori lista«. Sav Maglaj i okolica; i veliko i malo, i staro i mlado, sve je bilo na nogama. </span><span style="font-family: Arial;">Svjetine se skupilo »ko na gori lista«. Sav Maglaj i okolica; i veliko i malo, i staro i mlado, sve je bilo na nogama. </span><span style="font-family: Arial;">Na urečeni znak potrčaše konji; utrka je počela. Svjetina je mahala rukama i maramama i bodrila jahače i konje vičući: </span></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: small;"><span class="courierwhite181"><span style="font-family: Arial;">»Bolje, Huso!« »Ne daj se, Ibro!«, a konji trče, kao »ptice lastavice«. Sve je bilo uzrujano, sve je teško čekalo da vidi ko će prvi </span></span><span style="font-family: Arial;">cilju stići. Pri tome je bilo i smiješnih i žalosnih prizora. Eno konjanika; dobar konj, dobar konjanik, misliš ujagmiće prvu nagradu, ali baš pred ciljem konj se zbuni, uplaši, šta li i zakrenu u stranu, a drugi ga preteče i odnese mu skoro sjegurnu nagradu. Neki su padali s konja; jedan lijevo, drugi desno, ali ko mari za to, samo naprijed, svako hoće da je prvi. Kolikim su oduševljenjem i urnebesom počastili pobjednike; konje i konjanike, ne da se opisati. Konje i konjaruke povedoše u velikoj slavi kroz Maglaj. Za njima išla je dabulhana, ciganska glazba, a za dabulhanom valjala se svjetina, ko uzgibano more. To je bilo prije podne. Poslije podne održala se je druga, vrlo orginalna bosanska zabava. Na otvorenom polju izvan grada, a na velikoj ravnoj poljani, skupila se i opet sva sila svijeta da vidi, kako će cigani na mijeh skakati. (....)</span></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial; font-size: small;">Odmah iza toga bila je i utrka pješaka. (.....) Tako se je eto svršilo sunnećenje Salih-begova sina“ </span></div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9XdNLa2jJe6w3PqU2GVu4ZyeKTLw6-nuV8yyy42uwBmrrbbdY9yJLALLD5OM_ALFVUIClgJKhcRAk2FVE_Qb0hNz637yZk44uNLM-i4yHhHGCQE-KEGncQXUEtzpkRGQ6I4TBE6ZOqos/s1600/teferi%25C4%258D.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-size: x-small;"><img border="0" height="215" s5="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9XdNLa2jJe6w3PqU2GVu4ZyeKTLw6-nuV8yyy42uwBmrrbbdY9yJLALLD5OM_ALFVUIClgJKhcRAk2FVE_Qb0hNz637yZk44uNLM-i4yHhHGCQE-KEGncQXUEtzpkRGQ6I4TBE6ZOqos/s320/teferi%25C4%258D.jpg" width="320" /></span></a></div><span style="font-size: x-small;"> </span><br />
<span style="font-size: x-small;"> </span><br />
<span style="font-size: x-small;"> <span lang="SL" style="font-family: Arial; font-size: small;">Tešanj, novembra 2010.godine Subašić S. Hasan</span><span style="font-size: small;"> </span> </span>Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-9194958585517620571.post-44631668461391771522011-01-12T00:45:00.000-08:002011-01-12T00:45:10.158-08:00DONJA ČARŠIJA<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Piše : Subašić S. Hasan</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Pred kraj osmanske uprave, a posebno od austrougarskog razdoblja, počela se uobličavati i Donja čaršija pri dnu padine mahale Tabaci, odnosno uz Tabačku džamiju podignutu uz rijeku Tešanjku. Donja čaršija odraz je historijskih tokova i ekonomskog razvoja kasabe Tešanj. U kontekstu sagledavanja razvoja ovog dijela čaršije potrebno je istaći i pojavu toponima Tepe. U blizini Musale, tj. nasuprot nje, odvaja se ulica – sokak koja je vodila u pravcu stare pravoslabne crkve. I danas je ovo područje poznato pod imenom Tepe.Tepa je, ustvari, naseljeno malo područje Donje čaršije. Postoje mišljanja da se radi o dijelu čaršije iz osmanskog doba gdje je oko Musale bila smještena pijaca.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Na Donjoj čaršiji smještena je uz samu rijeku Tešanjku i Donjočaršijska ili Dibeghana džamija. Mirza Hasan Ćeman u djelu Urbana antropologija Tešnja (1461-1878), bilježi da je ovu džamiju sagradio hadži Alija iz grada Amasya u Anadoliji, pa se stoga naziva i Amasyali Hadži Alijina džamija, odnosno mezdžid. Hadži Alija iz Amasye, dalje bilježi autor, u Tešanj je stigao kao zanatlija – tabak – u 18. stoljeću. Međutim, kako je tabački zanat u Tešnju već postojao (bio razvijen), pa je stoga ovaj zanatlija tu i stigao da se uiključi u navedeni zanat. Postojanje ove džamije namjenjene korištenju od strane tabaka logično je zbog neugodnog mirisa u odjeći zanatlija koji su se bavili preradom i štavljenjem kože. To je uslovilo izgradnju ove džamije namjenjene njima, ali ne samo i njima.</span></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="separator" style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none; clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcjd_TqrpcIv0PEF4W_1dqdGLesMUWg-92wO61c8ipT-EOZwybi7wyqEkKKCk7XA5zSxl564AI_RciC0IaOngzwMg4P07hUghlM5h2574repb8Kaz5V5Lf8oVSLgiQvtcSNqy3DjhoBtA/s1600/Dibeghana.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" n4="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcjd_TqrpcIv0PEF4W_1dqdGLesMUWg-92wO61c8ipT-EOZwybi7wyqEkKKCk7XA5zSxl564AI_RciC0IaOngzwMg4P07hUghlM5h2574repb8Kaz5V5Lf8oVSLgiQvtcSNqy3DjhoBtA/s320/Dibeghana.jpg" width="320" /></a></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><br />
</div><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Izgradnjom konaka 1885. godine u blizini Tabačke džamije i rijeke Tešanjke, na osnovama Osmanske tradicije nastaje nova ekonomska, a kasnije i upravni dio naselja – Donja čaršija.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">U neposrednoj blizini Musale smještena je zgrada Šarenog mekteba izgrađena 1898. godine. Ovaj mekteb je bio u funkciji sve do<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kraja II. Svejtskog rata kada se mijenja njegova namjena od<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Niže realne gimnazije, Stacionara Doma zdravlja u Tešnju sve do kahvane i biblioteke. </span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Poznati<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>prostor Musale nalazio se iznad samog Šarenog mekteba nedaleko od pominjane Tabačke ili Donjočaršijske džamije.Kako su se, inače, musale podizale na mjestima na kojima je, po tradiciji obavljen prvi namaz po zauzeću grada, to ni<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Tešanj ne predstavlja izuzetak. Pri tome se vodilo računa da se u blizini nalazi voda ili rijeka radi uzimanja abdesta. Ova Musala nastala je u 18. stoljeću, a bila je u funkciji do iza Drugog svjetskog rata kada je prostor uzurpiran za izgradnju dva stambena objekta od strane novih vlasti. Tada<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>su one ukinule i česme Šadrvan vode, koji je bio smješten nasuprot Musale,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>opet , za potrebe izgradnje nove stambene zgrade.</span></span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh7PIagHbYSFJ-orfTVjvctmqDWaqsLBW8IkYqbm6B-T6e_aGZ8kCIN8vhs2S5Ir83gXmBd1e-ExJnmsPmoaAOYezqcXlL_xKzz-IkIWYc006brAQJ1XQNhN7jSsUU8GNPSVFSKJGBGgUs/s1600/Grupa+partizana+na+%25C4%258Desmi+preko+puta+Musale+-%25C5%25A0adrvan.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="347" n4="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh7PIagHbYSFJ-orfTVjvctmqDWaqsLBW8IkYqbm6B-T6e_aGZ8kCIN8vhs2S5Ir83gXmBd1e-ExJnmsPmoaAOYezqcXlL_xKzz-IkIWYc006brAQJ1XQNhN7jSsUU8GNPSVFSKJGBGgUs/s400/Grupa+partizana+na+%25C4%258Desmi+preko+puta+Musale+-%25C5%25A0adrvan.jpg" width="400" /></a></div><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Grupa partizana ispred Šadrvana</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;"></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Pored manjeg groblja, koje se je razvilo oko džamije, u blizini je i <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>groblje Obješenica. U ovom groblju sahranjen je i pjesnik Musa Ćazim Ćatić. Ovaj poznati pjesnik je rođen 12. marta 1878.godine u Odžaku. Bio je izvrstan prevodilac sa arapskog, turskog i perzijskog jezika. Umro je u Tešnju 6. aprila 1915 navršivši tek 37 godina života. Na njegovom spomeniku uklesani su stihovi: „<b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Tu počiva pjesnik odličnoga dara koji nije trošio časti ni šičara, već bohemski živio i čuvstveno pjevo dok ga udes ne doprati do ovog mezara“.</b></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Ćazim Ćatić - Musa mu je nadimak, poslije smrti svoga oca Hasana dolazi sa majkom u Tešanj,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>koja se, poslije smrti Ćazimovog oca, udala za Aliju Dervića - brijača iz Tešnja. I Ćazim je učio zanat kod svog očuha, a istovremeno i pohađao tešanjsku medresu. Godine 1898., kada je navršavao dvadesetu godinu života i kada je morao da bude regrutovan, pobjegao je u Tursku da bi izbjegao vojnu obavezu.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhrc5CvLcL7Ti3wYNY9LmXd1A2_mikq3GBB-KfmN54T4wk4Q5xMy-V-ZF0UhvzdgQbsqi9GuOy-P8LOuzPP0_5lSM5mIi7CvxubPW3UpHzwMW_cYHMM2Z6qOsFFGTxTJIE8AWzcOJS_GQ4/s1600/Musa02.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" n4="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhrc5CvLcL7Ti3wYNY9LmXd1A2_mikq3GBB-KfmN54T4wk4Q5xMy-V-ZF0UhvzdgQbsqi9GuOy-P8LOuzPP0_5lSM5mIi7CvxubPW3UpHzwMW_cYHMM2Z6qOsFFGTxTJIE8AWzcOJS_GQ4/s400/Musa02.jpg" width="320" /></a></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: large;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="font-size: small;">Musa Ćazim Ćatić</span></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Tešanj je , kao kasaba, imao i gradski vodovod već u 16. stoljeću. Njegovi ostaci <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">– drvene vodovodne cijevi</b> , pronađeni su prilikom kopanja temelja za hotel u Donjoj čaršiji -<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>na desnoj obali riječice Tešanjke koji je vodio do nekadašnje osnovne škole smještene na istoj obali . Interesantno je da su iste drvene vodovodne cijevi pronađene i pri kopanju temelja za zgradu današnjeg<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Doma penzionera na Gornjoj čaršiji<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>što govori o njegovoj prvobitnoj mreži. Zna se, takođe, i ovo da je Austrougarska vlast taj vodovod zatekla što, nedvosmisleno, govori <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>da je izgrađen još u Osmansko vrijeme. <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Izlijevanjem česmi na pogodnim javnim mjestima građanima je na taj način bilo omogućeno snadbijevanje čistom pitkom vodom. Jedna takva česma se nalazila i ispred Tabačke džamije.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjqiZcYsEWN_Vaxuye4Rn1Zeg_C8ozbLXk5f_MqPlDp3bxAJJv4mnK6C_hX0vFVJf7wI4W2WWLhsfgNmR2g-MNzM9M_06Gnm08uZN6U9d8874SbOAz2pbGIzBeUfMcBglN8Dk894hr9C9o/s1600/Ispred+Konaka+1944.godine.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="312" n4="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjqiZcYsEWN_Vaxuye4Rn1Zeg_C8ozbLXk5f_MqPlDp3bxAJJv4mnK6C_hX0vFVJf7wI4W2WWLhsfgNmR2g-MNzM9M_06Gnm08uZN6U9d8874SbOAz2pbGIzBeUfMcBglN8Dk894hr9C9o/s400/Ispred+Konaka+1944.godine.jpg" width="400" /></a></div><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Ispred zgrade Konaka 4.4.1944. godine - Miting</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Na zgarištu nekadašnje zgrade KONAKA, koja je<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>bila podignuta u središtu Donje čaršije u vrijeme <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Osmanlija, Austrougarska vlast je, na istom mjestu podigla još monumentalniji objekat. To je, ustvari, današnja zgrada općine Tešanj, a stariji je još uvijek zovu i <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">konakom.</b> <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Za ovaj konak vezana je i priča o ljubavnoj drami <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>između<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>supruge kotarskog predstojnika i mladog Azabagića namještenika austrougarske administracije u Tešnju . Kako nisu mogli ozakoniti <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>svoju veliku ljubav ni na kakav način, svjesno su odlučili da ostanu zajedno pa makar i mrtvi.Tako su se, u jednom trenutku i u odsutnosti kotarskog predstojnika , a u <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>intimnoj idili, odlučili zajednički i istovremeno poći u smrt <b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ispivši otrov.</b> Tragedija se desila upravo u zgradi Konaka gdje je predstojnik stanovao sa suprugom. Slučaj je htio da se kotarski predstojnik sa svojim saradnicima vratio sa puta i pri samom ulasku<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u prostorije, gdje je stanovao, zatekao svoju suprugi i mladog Azabagića kako leže na podu. Pozvao je ostale saputnike i vidio da mu je supruga već bila preminula. Međutim, na veliko veliko iznanađenje<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>svih, primjećeno je da je Azabagić davao znakove života , koji je, dok su mu pokušavali pomoći , uspio izustiti i riječi: „ Da li je milostiva živa?“, a zatim i on preminuo.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Predstojnikova supruga sahranjena je na ivici Pravoslavnog groblja, a mladi Azabagić na mezarju Obješenica. Zanimljivo je i ovo da se ta dva groblja jedno do drugog, kao i da se priča kako se, u vrijeme njihovog ukopa, naglo promijenilo vrijeme i toliko naoblačilo da je došlo do prave provale oblaka u kiši, a nad gradom nadvila takva tama kao da je pala noć.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Saznavši za smrt<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>mladog Azabagića, njegov<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>otac- navodno ondašnji tuzlanski muftija , uputi se fijakerom<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>put Tešnja. Prilikom kratkog odmora u Tešanjci saznao je da mu se sin otrovao. Odmah je, zatim, naredio da se fijaker okrene i vratio se u Tuzlu ne prisustovajući ni sinovoj dženazi. </span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Takođe mi se čini zanimljivim i podatak što je, muftija tuzlanski , svog sina uputio, nakon što je ovaj završio konzularsku školu, na službovanje u Tešanj kod kotarskog predstojnika, bojeći se za njegov mladi život u nemirnoj Albaniji – gdje je trebao imati prvo namještenje.Lično sam znao gdje se tačno nalazi Azabagićev mezar kao i grob predstojnikove žene. Bilo mi je zbog tog drago kada sam ih mogao pokazati i znatiželjnim strancima. </span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">U Donjoj čaršiji se<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pored banke Ademage Mešića, zgrade starog hotela , gradske čitaonice, nalazila, na desnoj obali rijeke Tešanjkem, i Opšta osnovna škola sagrađena koja je radila preko 100 godina. Podignuta je prije Austrougarske okupacije Bosne. U njoj su znanja sticale mnoge generacije djece. Poslednjih godina svog postojanja u školi je bila smještena i Fabrika konfekcije „Napredak“ iz Tešnja. Zgrada je srušena 1970. godine, a na njenom mjestu podignut je hotel koji se danas nalazi u stanju raspadanja i predstavlja ruglo za sam grad.</span></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhwlhF3suAdZRf0Yzz_8JZZ76dBkUkFYg7cmTknAyKhV7G1Pd6syV3KbOWFV0VsbMnw3rK2ypHfibAxBrDpoWFM2brZcyY-xp07JDlohn2ookDOi9jiaxsVu2q2991a9h4sD-VQhPvQTss/s1600/Zgrada+osnovne+%25C5%25A1kole+u+Te%25C5%25A1nju+snimljena+1062.+godine+%2528snimak.bmp" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="265" n4="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhwlhF3suAdZRf0Yzz_8JZZ76dBkUkFYg7cmTknAyKhV7G1Pd6syV3KbOWFV0VsbMnw3rK2ypHfibAxBrDpoWFM2brZcyY-xp07JDlohn2ookDOi9jiaxsVu2q2991a9h4sD-VQhPvQTss/s400/Zgrada+osnovne+%25C5%25A1kole+u+Te%25C5%25A1nju+snimljena+1062.+godine+%2528snimak.bmp" width="400" /></a></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Snimak Opšte osnovne škole u Tešnju napravio je rahmetli Smail F.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Terzić 1962.godine. Vrijeme ju je razgradilo.</span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;">Ne mogu a da se ne sjetim i drugih<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>sadržaja ove čaršije: malih dućana sa mješovitom robom, berberskih radnjih, knjižare, radnje sa lovačkim priborom, krojačke radnje, čizmarske radnje, obućrske radnje, manje pijace, mesare,.... I prvi Antituberkulozni dispanzer sa malim poljskim rentgen aparatom bio je smješten u prizemlju kuće Muharema Kotorića.Tu su nikle i prve krojačke i limarske zadruge. A tek kakvu je atrakciju predstavljala dobrovoljnim radom podignuta Fiskulturna dvorana „Partizan“.</span></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEie_yCaDe3zh0JUK4EpgNcESJ5B2ZaHK54oRP3fLFVtGAUC3XBCPbczKX-Z9N0IcZf_czbqbAuS0u8kqUD2DUg56WszMfHyUvlhSas253ft3mJEy3wRA409O8NeSpUpZHW25TkCqHPKzKg/s1600/Dio+Donje+%25C4%258Dar%25C5%25A1ije.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" n4="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEie_yCaDe3zh0JUK4EpgNcESJ5B2ZaHK54oRP3fLFVtGAUC3XBCPbczKX-Z9N0IcZf_czbqbAuS0u8kqUD2DUg56WszMfHyUvlhSas253ft3mJEy3wRA409O8NeSpUpZHW25TkCqHPKzKg/s400/Dio+Donje+%25C4%258Dar%25C5%25A1ije.jpg" width="400" /></a><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Arial;"></span></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Dio Donje čaršije</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;"></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: 12pt;">Svjedoci smo dolaska novih vremena.Svjedoci smo, takođe, naročito mi stariji da nema živog i veselog duha nekadašnje čaršije u kojoj si sve, ama baš sve, mogao saznati. Nije bez smisla ni krilatica koja kaže : <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Kada bi čovjek želio saznati kakav je ko, trebao bi samo upitati čaršiju.Ona sve zna i nikada ne laže.</b> <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Tada je bilo lakše i ljepše živjeti.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 11pt;">Neki turcizmi i manje poznate riječi:</span></b><span style="font-size: 11pt;"> <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">TABAC</b>I – su obrtnici koji se bave štavljenjem kože, a njihove radionice se zovu tabhane, <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">MUSALA</b> – prostor na otvorenom, ograđen ili samo naznačen sa izgrađenim zidom koji sadrži mihrab i mimber. Musale su građene na mjestima na kojima je, po tradiciji, obavljen<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>prvi namaz po zauzeću grada, <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">MIHRAB</b> – niša u zidu džamije ili musale, usmjerena u pravcu Ka'be u Meki kojoj su muslimani okrenuti za vrijeme molitve, <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">MIMBER</b><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>(minber) – je u potpunosti u svojoj funkcionalnosti govornica i treba da je izdignuto mjesto, kako bi se osiguralo da se govornik dovoljno jasno čuje u svim krajevima džamije. Minber je obično oblika malog tornja sa stepenicama koje vode do njega. Često je prepun ornamenata i bogato ukrašen . Također, običajno je da je i minber okrenut u smjeru Kabe. <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">ABDEST</b> -<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>je vjersko čišćenje (pranje) <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Musliman" title="Musliman"><b><span style="color: windowtext;">muslimana</span></b></a> prije <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Namaz" title="Namaz"><b><span style="color: windowtext;">molitve</span></b></a>. <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">MEKTEB</b> – često u <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Arapski_jezik" title="Arapski jezik"><b><span style="color: windowtext;">arapskom jeziku</span></b></a> zvan <b>Kuttab</b> u prijevodu znači škola. Pojam mekteb u <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Bosanski" title="Bosanski"><b><span style="color: windowtext;">bosanskom jeziku</span></b></a> predstavlja osnovnu islamsku vjersku školu. <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">HADŽ</b><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>-Riječ hadž znači cilj, svrha, namjera (sa <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Arapski_jezik" title="Arapski jezik"><b><span style="color: windowtext;">arapskog</span></b></a> <a href="http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kasd&action=edit&redlink=1" title="Kasd (još nije napisano)"><b><span style="color: windowtext;">kasd</span></b></a>). Sa stanovišta <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Islam" title="Islam"><b><span style="color: windowtext;">islamskog</span></b></a> <a href="http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Vjernik&action=edit&redlink=1" title="Vjernik (još nije napisano)"><b><span style="color: windowtext;">vjernika</span></b></a> to je namjera i putovanje u <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Mekka" title="Mekka"><b><span style="color: windowtext;">Mekku</span></b></a> (današnja <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Saudijska_Arabija" title="Saudijska Arabija"><b><span style="color: windowtext;">Saudijska Arabija</span></b></a>) s ciljem obavljanja određenih obreda, u određeno vrijeme i pod određenim uslovima.Lice koje obavi hadž u Bosni se naziva <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">hadžijom.</b></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 11pt;">KASABA</span></b><span style="font-size: 11pt;"> je riječ koja potiče iz <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Turski_jezik" title="Turski jezik"><b><span style="color: windowtext;">turskog</span></b></a> koja označava naselje gradskog tipa u <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Osmansko_Carstvo" title="Osmansko Carstvo"><b><span style="color: windowtext;">Osmanskom Carstvu</span></b></a>.Takvo je naselje moglo dobiti status kasabe ukoliko bi se u njemu stekli određeni demografski, vjerski, privredni i urbano-geografski uvjeti.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><b><span style="font-size: 11pt;">NAMAZ -</span></b><span style="font-size: 11pt;"> (<a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Arapski_jezik" title="Arapski jezik"><b><span style="color: windowtext;">arapski</span></b></a>:fonol. <i>salah</i> ili <i>salat</i>) je najznačajniji vid <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Molitva" title="Molitva"><b><span style="color: windowtext;">molitve</span></b></a> kod <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Musliman" title="Musliman"><b><span style="color: windowtext;">muslimana</span></b></a>, tzv. <a href="http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Ibadet&action=edit&redlink=1" title="Ibadet (još nije napisano)"><b><span style="color: windowtext;">ibadeta</span></b></a>. Muslimani su obavezni obavljati pet namaza dnevno i to u naznačeno vrijeme Sama riječ namaz je <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Perzijski_jezik" title="Perzijski jezik"><b><span style="color: windowtext;">perzijskog</span></b></a> porijekla. Arapski izraz za <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Islam" title="Islam"><b><span style="color: windowtext;">islamsku</span></b></a> molitvu je salat. To je izraz koji je koristio Poslanik koji se koristi pri <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Nijjet" title="Nijjet"><b><span style="color: windowtext;">nijjetu</span></b></a>, tj. odluci da se klanja namaz. <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">TEPE</b> - (Tepa, izv. Iz tur, depe, uzvisina, brežuljak, brdašce, vrh, tjeme.)</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"> </div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"></div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><br />
</div>Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9194958585517620571.post-88210485629814813592011-01-06T06:54:00.000-08:002011-08-14T00:30:28.107-07:00GORNJA ČARŠIJA<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Piše: Subašić S. Hasan</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Imao je Tešanj nekoliko predjela koja su mješavina mahale kao organizacione jedinice Osmanske imperije i novih srednjoevropskih sistema organizacije grada nastalih sa Austrougarskom okupacijom. Tako se u našem se gradu, 1883. godine, kao mahale njegovi slijedeći dijelovi: Sukija (čaršijska mahala), Orudž – Sofi , Hadži Nesuh , Abdi – paša , Harmani i (Srpska) Varoš. Ove mahale su okruživale njegove čaršije.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjYVdOJBrcif0sQ5CsHft3swVU3q3daLho-qjiMD5qEHbEajsA4T8sAjraTWMVcZ2btQmkB260yrTtuEfUPLpx0jd1Lc6LLUyOXoX-FMjL5Pg1T90uOOmUZs9mjYsLLkIiG4wuv5X_46LY/s1600/Gornja+%25C4%258Dar%25C5%25A1ija.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="258px" n4="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjYVdOJBrcif0sQ5CsHft3swVU3q3daLho-qjiMD5qEHbEajsA4T8sAjraTWMVcZ2btQmkB260yrTtuEfUPLpx0jd1Lc6LLUyOXoX-FMjL5Pg1T90uOOmUZs9mjYsLLkIiG4wuv5X_46LY/s400/Gornja+%25C4%258Dar%25C5%25A1ija.jpg" width="400px" /></a> </div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">U podnožju tvrđave razvijala se, pored stare, i nešto novija Čaršija. Starije generacije zvale su je Gornjom Čaršijom. Tu je i Sahat- kula koja je, kako se predpostavlja, građena polovinom 17. stoljeća. Visoka je 18,5 metara. Današnji njen sahat, ručni je rad bečkih majstora. Ugrađen je 1890. godine na mjesto starog sahata, koji je pokazivao ala-turko vrijeme. Prema podacima akademika Hamdije Kreševljakovića u Tešnju je prije 1639. godine postojala jedna kahvana, jer se 1640. godine spominje kafandžija Husejn. Tako je Tešanj po tradiciji ispijanja ovog napitka (kahve) pretekao i evropske metropole, jer je prva kahvana u Parizu registrovana tek 1670. godine, u Beču 1683. godine ili u Lajpcigu 1873. godine. Na Gornjoj Čaršiji razvijalo se zanatstvo i trgovina.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Dućani su bili poredani obično u jednom sokaku redom jedan do drugoga, a u svakom je sjedio po jedan trgovac ili obrtnik; pa dok jedni prodaju robu, drugi rade svoje zanate. Sokaci, u kojim su se poredali trgovci i zanatlije, obično su nešto širi nego drugi i , oni su ustvari i činili čaršiju, ali prava čaršija je, ipak, onaj centar u kome se svi sokaci i sokačići sastaju. U nekim dućanima bilo je robe velike vrijednosti, a u nekim veoma male vrijednosti . Svi dućani, bez razlike napravljeni su od drveta.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"> </div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Kako je moj otac imao krojačku radnju na Gornjoj Čaršiji nasuprot ćefenaka, često sam gledao kako rano ujutro Avdaga, Sejdaga, Ahmet, Smajl,...otvaraju svoje radnje, tako što bi gornja krila dizali, a donja spuštali i na podbočenim kapcima izlagali robu. Bezbrižno su izgledali dok su sjedili na postekijama čekajući mušterije. Kada trgovcu dođe prijatelj ili mušterija na dućan, da nešto kupi ili proda, sjedne na donji ćefenak, popuši „cigar“ duhana i popije crnu kahvu. Nemoguće je bilo zamisliti, da bi prijatelj ili bolji kupac došao na ćefenak našem trgovcu, a da ga on kafom i duhanom ne bi ponudio. </span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Kada su trgovci svoje ćefenke zatvarali, otkvačili bi gornji kapak od krova i pustili ga da na baglamama visi. Kada izađu iz dućana i podignu donji kapak, a preko sredine, naime gdje se gornji i donji sastaje provuku drvenu četvrtastu deblju dasku (prijevornicu), a zatim je zamandale i zaključaju. Bilo je to ,dakle, veoma primitivno zatvaranje, ali se ipak veoma se rijetko događalo da neko nečiji dućan pokrade.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Pored trgovačkih dućana, od zanatlija najviše je bilo krojača, terzija, kahvedžija, pekara, opančara, obućara, kovača, kazandžija, berbera.......Iza naredanih ćefenaka nazirala se jedna od najljepših tešanjskih džamija – poznata Ferhadija.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
<span style="font-family: Arial;">Smještena u centru Gornje Čaršije pa je, po tome, poznata i kao Čaršijska džamija.Građena je oko 1564. godine, a sagradio ju je Ferhad-beg sin Skenderov.U svojoj historiji više puta je stradala. Džamija je u vijeku svog postojanja zapaljena u pohodu hordi princa Eugena Savojskog 1697. godine. Do Prvog svjetskog rata bila je presvođena kubetima, ali dolaskom austro-ugarske vojske ponovo je oštećena. Tada je sa Ferhadije skinut i odnešen olovni krov. Detaljnije opravke imala je 1786. , 1882. i 1883. godine. </span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Oko Ferhadije, sa tri njezine strane, nalaze se manja groblja sa dvadesetak nišana. Najstariji datirani spomenik je Ferhada-sina Skenderova iz 1568. godine. Ovo je ujedno i najstariji natpis na islamskim spomenicima u ovom mjestu.</span></div><br />
<br />
<span style="font-family: Arial;">Ovaj Ferhad-begov nadgrobni spomenik situiran je ispred ulaza u džamiju. Nad sarkofagom je uglavnom nišan izgrađen od skopskog kristala kamena, sa veoma lijepo urađenim turbanom na prevoje. Nišan je visok 1,5o m, a sa sve četiri strane njegove isklesan je u dvanaest četvornih polja. Natpis je u prozi na arapskom jeziku, ispisan krupnim i lijepim nashi pismom. Prevod tog natpisa bi glasio:</span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">„Umrli i upokojeni.....(ovdje tekst oštećen) koje mu je potrebna božija milost.....(oštećeno) Ferhad, sin Skenderov, umro časnog mjeseca redžepa 29-tog godine 975“ ( tj. 29.1.1568.godine). Iz toh podataka proizilazi da je vojvoda Ferhad znatno nadživio Husrev-bega. Svakako je preživio vijek dulji od 60 godina, dok se kao spahija spominje još 1568. godine. I taj Ferhad-beg, koji se prvi put u povjesnim dokumentima spominje kao sudionik Mohačke bitke (1526), zapravo je najznačajnija ličnost za rani razvoj Tešnja. Epitaf na njegovom nišanu najstariji je islamski natpis u ovom kraju.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">U istom sokaku, poznatom po njegovim ćefencima kalupili su se i fesovi to kod Nazora, i ispred Avdaginog ćefenka. Opančari su u tri radnje izrađivali opanke, obućar Salih krpio je i pravio nove cipele, sajdžija Avdo opravljao satove, limar Suljo kovao nove i popravljao stare fijaker šporete, brijač Suljo brijao i šišao ljude ,a u dokonom vremenu i svirao na malu harmoniku. Na taj način Suljo je i zabavljao svoje posjetioce, a oni su voljeli i duže sjediti kod veselog brice jer su odatle posmatrali svijet na čaršiji i sve ono što se na njoj dešava. Ahmet pravio je sehare, prozore i čekmedže.... Mi djeca smo rado gledali kako samouki Hasan iz svoje kahvane iznosi malu skemliju da bi na njih smjestio svoje mušterije. Bili su to ljudi kojima je, u nedostatku zubara, Hasan i vadio zube. Mesar Ahmet bi, opet, povazdan sjedio ispred svoje mesnice i tu čekao svoje mušterije. Iz dvije kazandžijske radnje povazdan se čulo kuckanje majstora koji su pravili razne kazane. Iz Hakijine kahvane, a koja se nalazila u zgradi današnje Vakufske kahvane, šegrti su razmosili naručene kahve na ćefenke i u druge radnje.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">U dućanima se mogao kupiti i čivit od čega je pravljen mehlem za bolesti glave. Oni koje je boljelo grlo kupovali su i lizali nišador. Za uljepšavanje žena prodavala se kana sa kojom se bojila kosa i nokti. U dvije mejhane predveče bi se okupljale meraklije na akšamluk gdje su znali skoknuti i drugi čekajući na česmi da dođu na red. Ovi bi, onako s nogu, znali popiti i pokoji rum ili čašicu dvije ljute. Nekih stotinjak metara udaljeno od džamije bile su i dvije kovačnice gdje su se potkivali konji kao i poznata kolarska radnja starog Mustafe. Cijenila se tu blizina džamije pa, iako je znalo biti i gužve, sve je nekako odisalo redom. </span></div><span style="font-family: Arial;">Glavni pazarni dan , koga se ja uvijek rado sjećam, bio je utorak, a petako je bilo življe i na pijaci naročito zbog džume namaza.Meni je, ipak, ostao u sjećanju utorak u nekadašnjoj našoj ćaršiji jer takvih utoraka više nema. Ljeti bi, pored dućana i na svim slobodnim prostorima užeg centra čaršije, baštovani napravili čitava brda od lubenica, dinja, paprika, krompira, kupusa, luka i drugog voća i povrća. </span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Utorkom bi, obično, i Mujo i Tahir sjekli pečenu jagnjetinu i vikali iz sveg glasa: „Vruće, ama vruće, sve se puši !“. Na te uzvike, ispred svoje stolarske radnje, Ahmet se šalio i dovikivao : „Hajte , dok je vruća , debela je ko jetimska ruka. Tri majke sisala, sve tri jalove bile“. „Hajte junaci, izjeli vas kurjaci. Prodaćemo,,,, nestaje“- dovikuju Mujo i Tahir. U njihovoj blizini stajao je i momak Somundžije Muhe, sa svojim somunima i dovikivao: „Vrući, ama, plaho vruć!“. I prodavač šerbeta glasno viče: „Ledeno, ledeno“, a njemu, kao u inat, dere se slastičar: „ Halvice, bombone, slatko, medeno slatko“.</span><br />
<br />
<span style="font-family: Arial;"></span><br />
<span style="font-family: Arial;"></span></div><div class="MsoNormal" style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif; margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;">Ispred kuće Hotića seljaci prodaju kukuruz, pšenicu brašno, zob i sve vagaju kantarima. Lijevo od njih tezge sa mliječnim proizvodima, kajmak, sir, maslo, suhi sir, sir čabrenjak, mlijeko, slatki kajmak, jaja, kokoši.........Oni koji ne uspiju prodati sve što su nudili na mliječnom dijelu pijace, idu , zatim, od dućana do dućana ili od kuće do kuće i nude svoju robu i po nešto nižoj cijeni. Da ne zaboravim ni majstore grnčare, sa njihovim zemljenim loncima, tagaricama, testijama, lončićima i sulunarima za furune , pa i kovače koji su se oglašavali nudeći ožege, mašice, zvona za stoku, razna svrdla, noževe, sjekire, motike, sačice i sačeve, kose, potkovice za potkivanje konja..... Iz Ostružnje su, opet, tzv. Karavlasi donosili svoju robu na ponudu i to razne drvene posude, kašike, vretena, stalke (dubke) za djecu, oklagije i druge potrepštine izrađene od drveta. Uvijek se sticao dojam da je sve išlo.... da je svaki proizvod ponuđača imao i svoju mušteriju. Tako je to bilo,... danas se samo spominje</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><style>
st1\:*{behavior:url(#ieooui) }
</style><br />
<div style="text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">Neki turcizmi i manje poznate riječi:</span></i></b><i><span style="font-family: Arial;"> </span></i><span style="font-family: Arial;"></span></div><div style="text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">A LA TURCA = mjerenje vremena "A la turca"</span></i></b><i><span style="font-family: Arial;"> je metoda mjerenje vremena sa kojim se sati počinju odbrojavati od trenutka zalaska sunca, a ne od ponoći, kao kod savremenog računanja vremena</span></i><span style="font-family: Arial;"></span></div><div style="background: white; text-align: justify;"><b><i><span lang="SR" style="font-family: Arial;">TERZIJA</span></i></b><i><span lang="SR" style="font-family: Arial;"> je <a href="http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9A%D1%80%D0%BE%D1%98%D0%B0%D1%87&action=edit&redlink=1" title="Krojač (stranica ne postoji)"><b><span style="color: #3366cc;">krojač</span></b></a> bošnjačke građanske narodne <a href="http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9E%D0%B4%D0%B5%D1%9B%D0%B0" title="Odeća"><b><span style="color: #3366cc;">odjeće</span></b></a> - <a href="http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%B0_%D0%BD%D0%BE%D1%88%D1%9A%D0%B0&action=edit&redlink=1" title="Narodna nošnja (stranica ne postoji)"><b><span style="color: #3366cc;">narodne nošnje</span></b></a>. Potiče od persijske reči "derzi" odnosno turske "terzi" koja znači krojač čohe. Majstori terzijskog zanata su šili različite dijelove odjeće od materijala kao što su <b>čoha</b>, <a href="http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A1%D0%BE%D0%BC%D0%BE%D1%82&action=edit&redlink=1" title="Somot (stranica ne postoji)"><b><span style="color: #3366cc;">somot</span></b></a>, <a href="http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%90%D1%82%D0%BB%D0%B0%D1%81" title="Atlas"><b><span style="color: #3366cc;">atlas</span></b></a> a ukrašavali su odjeću svilenim gajtanima, kićankama, <a href="http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A8%D1%99%D0%BE%D0%BA%D0%B8%D1%86%D0%B0&action=edit&redlink=1" title="Šljokica (stranica ne postoji)"><b><span style="color: #3366cc;">šljokicama</span></b></a>, <a href="http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A1%D1%80%D0%BC%D0%B0&action=edit&redlink=1" title="Srma (stranica ne postoji)"><b><span style="color: #3366cc;">srmom</span></b></a>.Dijelovi odjeće koju su šile terzije se zovu: <a href="http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%90%D0%BD%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%98%D0%B0" title="Anterija"><b><span style="color: #3366cc;">anterija</span></b></a>, <a href="http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%94%D0%BE%D0%BB%D0%B0%D0%BC%D0%B0&action=edit&redlink=1" title="Dolama (stranica ne postoji)"><b><span style="color: #3366cc;">dolama</span></b></a>, muški <a href="http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%93%D1%83%D1%9A%D0%B8%D1%9B&action=edit&redlink=1" title="Gunjić (stranica ne postoji)"><b><span style="color: #3366cc;">gunjići</span></b></a>, <a href="http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%88%D0%B5%D1%87%D0%B5%D1%80%D0%BC%D0%B0&action=edit&redlink=1" title="Ječerma (stranica ne postoji)"><b><span style="color: #3366cc;">ječerma</span></b></a>, <a href="http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%8F%D0%B0%D0%BC%D0%B0%D0%B4%D0%B0%D0%BD&action=edit&redlink=1" title="Džamadan (stranica ne postoji)"><b><span style="color: #3366cc;">džamadan</span></b></a>, <a href="http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9C%D0%B8%D0%BD%D1%82%D0%B0%D0%BD&action=edit&redlink=1" title="Mintan (stranica ne postoji)"><b><span style="color: #3366cc;">mintan</span></b></a>, <a href="http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9C%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B1%D0%B0&action=edit&redlink=1" title="Misaraba (stranica ne postoji)"><b><span style="color: #3366cc;">misaraba</span></b></a>, <a href="http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A2%D0%BE%D0%B7%D0%BB%D1%83%D0%BA&action=edit&redlink=1" title="Tozluk (stranica ne postoji)"><b><span style="color: #3366cc;">tozluk</span></b></a>, <a href="http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%88%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D0%BA" title="Jelek"><b><span style="color: #3366cc;">jelek</span></b></a>, <a href="http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%8F%D1%83%D0%B1%D0%B5&action=edit&redlink=1" title="Džube (stranica ne postoji)"><b><span style="color: #3366cc;">džube</span></b></a>, <a href="http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9B%D0%B8%D0%B1%D0%B0%D0%B4%D0%B5&action=edit&redlink=1" title="Libade (stranica ne postoji)"><b><span style="color: #3366cc;">libade</span></b></a>, <a href="http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A4%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD&action=edit&redlink=1" title="Fistan (stranica ne postoji)"><b><span style="color: #3366cc;">fistan</span></b></a>, <a href="http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%9A%D1%83%D0%BC%D0%BE%D1%88&action=edit&redlink=1" title="Kumoš (stranica ne postoji)"><b><span style="color: #3366cc;">kumoš</span></b></a>, <a href="http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%8B%D1%83%D1%80%D0%B0%D0%BA&action=edit&redlink=1" title="Ćurak (stranica ne postoji)"><b><span style="color: #3366cc;">ćurak</span></b></a>, <a href="http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A8%D0%B0%D0%BB%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B5&action=edit&redlink=1" title="Šalvare (stranica ne postoji)"><b><span style="color: #3366cc;">šalvare</span></b></a><b> i čakšire</b>.</span></i><span style="font-family: Arial;"></span></div><div style="text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">ĆEFENAK </span></i></b><i><span style="font-family: Arial;">(tur.) - vratanca od dućana ili radionice kojima se gornje krilo diže a donje spušta i podboči, te se na njemu izlaže roba, a i trgovac na njemu i sjedi.</span></i><span style="font-family: Arial;"></span></div><div style="text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">NIŠADOR</span></i></b><i><span style="font-family: Arial;"> - <b> (tur. iz arap. iz perz.) </b>→ amonijev klorid (salmijak; nišador) NH4CL, bijela sol nastala spajanjem amonijaka i klorovodika....</span></i><i><span lang="SR" style="font-family: Arial;">– <b>NIŠANI</b> (Nadgrobni spomenik) S ciljem očuvanja svoje tradicije muslimani stavljaju na grob umrlog nišane ili kako se to</span></i><i><span style="font-family: Arial;"> obično kaže „podizanje nišana“.</span></i><span style="font-family: Arial;"></span></div><div style="text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">AKŠAMLUK =</span></i></b><i><span style="font-family: Arial;"> pijuckati piće (npr.domaću šljivovicu) uz meze u trenucima opuštanja .</span></i><span style="font-family: Arial;"></span></div><div style="text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">ČESME </span></i></b><i><span style="font-family: Arial;"> su slavine za vodu koje su se gradile na najpogodnijim mjestima za stanovnike u ulici ili trgu. Obično su bile od kamena ili izlivene od čelika. Isticale su se svojom veličinom i ornamentikom.</span></i><span style="font-family: Arial;"></span></div><div style="text-align: justify;"><b><i><span style="font-family: Arial;">SOKAK : </span></i></b><i><span style="font-family: Arial;">Uličica. <b>FURUNA = </b>Zamljena peć pravljena od posebne gline u koju su se ugrađivali mali zemljeni lončići obojeni živim bojama.</span></i><span style="font-family: Arial;"></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-size: x-small;"></span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div>Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9194958585517620571.post-19321156586807863872011-01-02T02:59:00.000-08:002011-01-02T11:21:17.405-08:00NEMA VIŠE STARIH AVLIJA<!--[if gte mso 9]><xml> <w:WordDocument> <w:View>Normal</w:View> <w:Zoom>0</w:Zoom> <w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone> <w:PunctuationKerning/> <w:ValidateAgainstSchemas/> <w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:Compatibility> <w:BreakWrappedTables/> <w:SnapToGridInCell/> <w:WrapTextWithPunct/> <w:UseAsianBreakRules/> <w:DontGrowAutofit/> </w:Compatibility> <w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel> </w:WordDocument> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156"> </w:LatentStyles> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]> <style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Navadna tabela";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style> <![endif]--> <br />
<div class="MsoNormal" style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif; text-align: justify;"><span>Piše: Subašić S. Hasan</span></div><div class="MsoNormal" style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif; text-align: justify;"><span>Kad god prolazim pored stare kuće nekadašnjeg komšije iz mog djetinjstva i visokih taraba, sa kojim je ograđena njegova avlija, sjećanja me vraćaju u moje djetinjstvo. Naviru sjećanja i na druge stare kuće i njihove avlije popločane riječnim bijelim i šarenim kamenjem. Tim čistim prostorom širio se miris ruža, behara, zumbula, zambaka, kadifica i drugog cvijeća. Zelena trava i crveni cvjetići izbijali su između oblog kamenja koji nikada nisu bili zalijevani betonom. Žene su vrijedno ribale kaldrmu i u dane koji nisu bili vezani za praznične svečanosti . U tim avlijama uvijek je postojalo jedno mjesto pod grožđem ili kakvom voćkom gdje se u proljeće ili u ljeto sjedilo, kahvenisalo, akšamlučilo, divanilo, ašikovalo; bila su to, dakle, mjesta druženja i intime, koja su svojim visokim tarabama ili zidovima bila skrivana od pogleda znatiželjnika.</span></div><div class="MsoNormal" style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif; text-align: justify;"><span>U njih se, obično, ulazilo na velika i mala vrata; na mala su ulazili i izlazili domaćini i gosti, a na velika konjska zaprega koja je domaćinu dovozila drva, žito, sijeno, voće.... sa pijace ili njegovog imanja. Ti prostori su bili, u svakom slučaju, ogledala domaćice i domaćina u koje se ulazilo samo uz njihovo odobrenje kucanjem na njihove kapije.</span></div><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;"><br />
<br />
</span><br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTgprVqpvCWT1FvEokVxl-agyhuS8rYUHWJw0lCEo4Q6k0ZUjMi8dN-Px0xFNRIkUrnn5fX7pLtCRpnMcQQDTRMAMFsoVJVxadraDOIcuWqaTeREpYbpZoSoD7DGcRUUJO1yzROMMYa1w/s1600/KAPIJA.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" n4="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTgprVqpvCWT1FvEokVxl-agyhuS8rYUHWJw0lCEo4Q6k0ZUjMi8dN-Px0xFNRIkUrnn5fX7pLtCRpnMcQQDTRMAMFsoVJVxadraDOIcuWqaTeREpYbpZoSoD7DGcRUUJO1yzROMMYa1w/s320/KAPIJA.jpg" width="307" /></a></div><br />
<!--[if gte mso 9]><xml> <w:WordDocument> <w:View>Normal</w:View> <w:Zoom>0</w:Zoom> <w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone> <w:PunctuationKerning/> <w:ValidateAgainstSchemas/> <w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:Compatibility> <w:BreakWrappedTables/> <w:SnapToGridInCell/> <w:WrapTextWithPunct/> <w:UseAsianBreakRules/> <w:DontGrowAutofit/> </w:Compatibility> <w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel> </w:WordDocument> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156"> </w:LatentStyles> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]> <style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Navadna tabela";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style> <![endif]--> <div class="MsoNormal" style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif; text-align: justify;">Ovo kucanje izvođeno je pomoću ugrađenih halki na kapijama i to, obično, po dvije halke; jedna veća i unutar nje manja.Na veću halku kucali bi muškarci,a na manju žene. Kucanjem u veću halku dobija se veći zvuk što bi značilo da je na kapiji muško lice, dok je manja halka davala manji zvuk što je značilo da je na kapji žena. </div><div class="MsoNormal" style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif; text-align: justify;">Šta je danas ostalo od prostora koji su predstavljali ukrase bošnjačkih , i ne samo bošnjačkih, kuća ? Nažalost, skoro ništa ili vrlo malo od njihovih izvornih oblika kao dijelova kulturno-hiustorijskog naslijeđa. Ovo nasleđe je <b>ugroženo</b> brzim i neprekidnim razvojem urbane sredine. Iz istih razloga i brzog trenda gradnje ni drugi kulturno-historijski spomenici nisu pošteđeni kako na području općine Tešanj tako i šire gledano. Ponovo se pitam (i ko zna koji put) kome je smetao mali <b>Rimski most</b>, koji je postojao preko 500 godina na starom karavanskom putu prema Kosinom brdu. Od ovog mostića danas nema ni traga. Nisam ja jedini koji se pita zašto on nestade . Oni koji ne pamte njegovo postojanje, sreća je, mogu o njemu pročitati iz pisanja i bilješki najvećih umova Bosne i Hercegovine od Handžića, Kreševljakovića do brojnih putopisaca koji navraćaše ili prolaziše kroz Tešanj.</div><div class="MsoNormal" style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif; text-align: justify;">A kako je riječ o avlijama ne mogu a da ne spomenem njihov današnji izgled; ako i postoje oko kuća, one su obično odgrađene ili zagrađene mazijom i zakapijane betonom i željezom pa , svojom novom i modernom arhitekturom i izgledom, više odbijaju nego što privlače. Moglo bi se reći i ovo da time potencijalnim posjetiocima žele poručiti kako nisu dobro došli. Naravno da izuzeci postoje, da postoje ljudi koji vole druženje i koji ne odbijaju putnike iz svojih avlija. Nije Tešanj ono što je nekad bio. Gdje ste stara dobra vremena.</div><div class="MsoNormal" style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif; text-align: justify;"><i>Značenje turcizama: Avlija: Dvorište ispred kuće, Divaniti: Razgovarati. Mazija: Čelik – željezo.</i></div><br />
<br />
<br />
<br />
Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9194958585517620571.post-7342960398949326372010-12-31T05:16:00.000-08:002011-08-14T00:26:46.045-07:00LEGENDE O NASTANKU IMENA TEŠANJ<div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Piše: Subašić S. Hasan</span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Prvi pisani trag o postojanju grada Tešnja i podgrađa nalazi se u 1461.godini, u povelji bosanskog kralja Stjepana Tomaševića kojem je grad sa podgrađem poklonio svom svom stricu Radivoju, što je istovremeno i dokaz da je to naselje sa utvrdom već postojalo i prije pisanja te povelje. Evo i legendi o nastanku imena grada:</span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><b><span style="font-family: Arial;">Prva legenda </span></b><span style="font-family: Arial;">govori o tri brata koji su zidali grad. Kada su zidali, što bi ozidali i napravili, to bi se srušilo. Oni između sebe zavjere se, kako da im bolje počne. Sva tri su bili oženjeni. Zakunu se oni jedan drugome, da koja žena prije dođe i donese ručak u grad, da istu uzidaju živu u grad. Dvojica su braće svojim ženama kazali svoju tajnu, da one ni po koju cijenu ne bi donijele ručak u grad. Treći brat svoju tajnu nije rekao ženi i ona je donijela ručak u grad zidarima. Kako je donijela, oni je zazidali u zid i baš u onaj sa desne strane (kraj) istočno prema Zvečaju vodi, što iz kamena teče. On je molio na svaki način, da je ne zazidaju, ali ga braća nisu poslušala. Ona mlada bila je imenom <b>TEŠA</b> i imala je malo dijete koje je još uvijek dojila. Dijete je bilo kod kuće. Istu, dakle, sazidaju i od tada se nazvao , po njenom imenu, i grad Tešanj.</span></div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><br />
</div> <br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><b><span style="font-family: Arial;">Druga legenda </span></b><span style="font-family: Arial;"> vezana je za putopisca Ser Artur Jon Evansa. Za vrijeme svog boravka u Tešnju, putopisac Ser Artur Jon Evans piše da je Tešanj jedan od najstarijih slavenskih utvrđenja u Bosni o kojem postoje neki zapisi. On ističe da bi se sa sigurnošću moglo dozvoliti da se indentifikuje sa mjestom <b>TESNEC</b>, koje u desetom stoljeću pominje Konstantin Porfirogenit kao srpski grad. Tu je bila rezizdencija Usorskih banova i, vjerovatno, prvih župana, a područje njegove jurisdikcije pominje se još i danas po imenom župe koja je ležala u ovom planinskom trouglu između Bosne i Vrbasa. Kada je Usora postala Bosanskom provincijom i Bosna kraljevstvo, Tešanj je tada bio kraljevski zamak i, vjerovatno, jedno od onih sedamdeset uporišta „branjenih prirodnim vještinama“, koja su pala u ruke Muhameda II za vrijeme onih užasnih dana, godine 1463, poslije kojih je došao kraj i ropstvo poslednjeg bosanskog kralja. EVANS predpostavlja da <b>CASTRUM TESSENII iz hronike znači Tešanj.</b></span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><b><span style="font-family: Arial;">Treća legenda.</span></b><span style="font-family: Arial;"> Davno je bilo. I stari ljudi su se jedva sjećali da su im to pričali oni što su još stariji od njih bili. U Tešnju je stanovao neki ban. Dvori su mu se bijelili na vrh Gradine. Umire iznenada tom banu žena, a on osta sam sa kćerkom. Pripovijeda se da takve ljepotice nije na daleko bilo. Otac ju je mnogo volio i pazio. Nije bilo te želje koju joj ne bi ispunio. A ona je od svega voljela <b>trešnje</b> i stalno ih je jela ( pričali su da se moglo vidjeti kako joj niz grlo silaze, tako je bilo tanko, bijelo i lijepo). Da bi djevojka imala uvijek trešanja ban naredi svojim podanicima da svako mora na svom imanju imati po nekoliko zasada raznovrsnih stabala trešanja. Pa zato, kad proljeće dođe, sva se okolina i sam grad zabijeli od trešnjeva behara. A kako su putnici najviše u to doba ovdje dolazili, oni nazvaše grad – <b>TREŠANJ</b>, pa poslije od toga ispade TEŠANJ. Prema jednoj anketi iz 1877. godine, u tadašnoj štampi, u okolini Tešnja postojale su 33 vrste trešanja.</span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial;">Eto, dragi posjetioci ovog bloga, <b>druga legenda</b> koju pominje putopisac Evans, najbliža je istini po lokalnoj tradiciji kazivanja.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><br />
</div> Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-9194958585517620571.post-3881650867262457572010-12-27T06:32:00.000-08:002011-04-24T06:54:56.947-07:00M A H A L A<div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; mso-bidi-font-weight: bold;">Za mahalu, kao četvrt, kvart ili dio grada, u kome sam rođen vezana su sva moja sjećanja; od djetinjstva - preko dječije igre, od mladosti – preko druženja na sijelima, šetnji po sokacima, ašik pendžera, svadbenih ili ukopnih povorki, akšamluka i teferiča u optimizmu i radovanju ljudi, a u zrelijim godinama – preko poređenja nekadašnjeg duha mahale i njenog izgleda sa<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>današnjim<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>njenim slikama i prilikama kada se vrlo rijetko<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i spominje pojam mahale.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br />
</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; mso-bidi-font-weight: bold;">Mahala, kao fenomena, imali su u većem ili manjem broju svi gradovi orijentalnog tipa nastali dolaskom Osmanlija na prostore Bosne i Hercegovine. Namijenjene su isključivo stanovanju, a njihovi svojevrsni ukrasi bile su i ostale njihove avlije u kojima se kahvenisalo i eglenisalo, <b>i ulazilo samo uz dopuštenje domaćina.</b> Takvi, većinom tarabama ograđeni prostori sa svojim<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>zelenilom i cvijećem , kaldrmisanim dijelovima i travnjacima odisale su mirom i čistoćom i to bez razlike da li su pripadali mahalama gradskih četvrti ili pak mahalama sela pa i zaseoka.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br />
</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br />
</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; mso-bidi-font-weight: bold;">Takođe, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost ljudi u mahalama, sve su one njegovale kult <b>komšiluka.</b> Vrlo važna, rekao bih, najvažnija karakteristika našeg osmanskog grada je <b>čaršija.</b> Sama riječ je perzijskog porijekla a označava dio grada kao društveni, proizvodni, zanatski, kulturni ili trgovački centar.... Čaršija je, u pravilu, bila okružena mahalama iz kojih se, uglavnom, u nju <b>silazilo<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>a<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>rijeđe i uzlazilo.</b> Za mene je posebna radost bio silazak u čaršiju<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i najvažniji<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>je bio onaj sa mojim ocem, u bijelim tenama, koje mi je otac kupio kod “Bate“. Sjećam se odlično i ove situacije. Naime, kada sam, svojevremeno, upitao jednog starog i uglednog čaršijskog čovjeka <b>dokle seže komšiluk, a dokle mahala</b>, odgovorio mi je : „Komšiluk i mahala su ti, ako nisi znao, sve ono dokle se čuje ezan mujezina sa čaršijske džamije“.</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br />
</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; mso-bidi-font-weight: bold;">Kako su čaršije, osim svojih džamija i drugih bogomolja, harema, hanova, bezistana, česmi, pekara, brijačnica, hamama, škola,,, imale, obavezno, u svom samom jezgru i značajniju džamiju ili mesdžid, to su </span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"></span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">gradovi mogli imati i više čaršija. Tako su i u Tešnju stvorene dvije čaršije: Gornja čaršija sa Ferhad – begovom ili<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Čaršijskom džamijom, i Donja čaršija sa Dibekhanom džamijom. I jedna i druga čaršija imale su svoje osobenosti kao biserne ukrase; Gornja<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Tešanjsku tvrđavu sa Sahat kulom, ćefenke, Eminagića konak, čuvenu česmu,,, a Donja<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>zgradu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Konak, prvu čitaonicu, banku, ženski mekteb, čuvenu musalu i nimalo čuveniji šadrvan... Uglavnom, između ove dvije čaršije i nema granice. Već sam rekao da se u čaršije uvijek silazilo. Jedina dionica, gdje se uzlazilo je ona kada se želi iz Donje čaršije uputiti<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>prema Gornjoj.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br />
</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; mso-bidi-font-weight: bold;">Pri davanju naslova ovom<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>svom BLOGU imao sam dilemu da li<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ga nazvati <b>Mahalske priče nekad i sad</b>. Ne. Sadašnjost se manje više zna i njeni smo svjedoci. Ona će biti tu i tamo spomenuta samo usput <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kako bi se istakla uporedba ili objasnili događaji iz prošlosti. <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Blog će, dakle, dominirati prošlošću. Ja sam ga tako zamislio.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; mso-bidi-font-weight: bold;">O samom imenu gradića sa dvije čaršije i nizom mahala, koji vuče korijene iz Osmanskog perioda, postoje<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>čak tri legende , o<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kojima će biti riječi naknadno.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br />
</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; mso-bidi-font-weight: bold;">Tešanj 27.12.2010 <span style="mso-tab-count: 6;"> </span>Subašić S. Hasan</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br />
</span></div><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br />
</span><br />
<div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br />
</span></div><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"></span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br />
</span><br />
<div class="separator" style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none; clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"></span></div>Hasanhttp://www.blogger.com/profile/14193050842583163260noreply@blogger.com0