DONJA ČARŠIJA

Piše : Subašić S. Hasan

Pred kraj osmanske uprave, a posebno od austrougarskog razdoblja, počela se uobličavati i Donja čaršija pri dnu padine mahale Tabaci, odnosno uz Tabačku džamiju podignutu uz rijeku Tešanjku. Donja čaršija odraz je historijskih tokova i ekonomskog razvoja kasabe Tešanj. U kontekstu sagledavanja razvoja ovog dijela čaršije potrebno je istaći i pojavu toponima Tepe. U blizini Musale, tj. nasuprot nje, odvaja se ulica – sokak koja je vodila u pravcu stare pravoslabne crkve. I danas je ovo područje poznato pod imenom Tepe.Tepa je, ustvari, naseljeno malo područje Donje čaršije. Postoje mišljanja da se radi o dijelu čaršije iz osmanskog doba gdje je oko Musale bila smještena pijaca.

Na Donjoj čaršiji smještena je uz samu rijeku Tešanjku i Donjočaršijska ili Dibeghana džamija. Mirza Hasan Ćeman u djelu Urbana antropologija Tešnja (1461-1878), bilježi da je ovu džamiju sagradio hadži Alija iz grada Amasya u Anadoliji, pa se stoga naziva i Amasyali Hadži Alijina džamija, odnosno mezdžid. Hadži Alija iz Amasye, dalje bilježi autor, u Tešanj je stigao kao zanatlija – tabak – u 18. stoljeću. Međutim, kako je tabački zanat u Tešnju već postojao (bio razvijen), pa je stoga ovaj zanatlija tu i stigao da se uiključi u navedeni zanat. Postojanje ove džamije namjenjene korištenju od strane tabaka logično je zbog neugodnog mirisa u odjeći zanatlija koji su se bavili preradom i štavljenjem kože. To je uslovilo izgradnju ove džamije namjenjene njima, ali ne samo i njima.

Izgradnjom konaka 1885. godine u blizini Tabačke džamije i rijeke Tešanjke, na osnovama Osmanske tradicije nastaje nova ekonomska, a kasnije i upravni dio naselja – Donja čaršija.

U neposrednoj blizini Musale smještena je zgrada Šarenog mekteba izgrađena 1898. godine. Ovaj mekteb je bio u funkciji sve do  kraja II. Svejtskog rata kada se mijenja njegova namjena od  Niže realne gimnazije, Stacionara Doma zdravlja u Tešnju sve do kahvane i biblioteke.

Poznati  prostor Musale nalazio se iznad samog Šarenog mekteba nedaleko od pominjane Tabačke ili Donjočaršijske džamije.Kako su se, inače, musale podizale na mjestima na kojima je, po tradiciji obavljen prvi namaz po zauzeću grada, to ni  Tešanj ne predstavlja izuzetak. Pri tome se vodilo računa da se u blizini nalazi voda ili rijeka radi uzimanja abdesta. Ova Musala nastala je u 18. stoljeću, a bila je u funkciji do iza Drugog svjetskog rata kada je prostor uzurpiran za izgradnju dva stambena objekta od strane novih vlasti. Tada  su one ukinule i česme Šadrvan vode, koji je bio smješten nasuprot Musale,  opet , za potrebe izgradnje nove stambene zgrade.

                                              Grupa partizana ispred Šadrvana

Pored manjeg groblja, koje se je razvilo oko džamije, u blizini je i  groblje Obješenica. U ovom groblju sahranjen je i pjesnik Musa Ćazim Ćatić. Ovaj poznati pjesnik je rođen 12. marta 1878.godine u Odžaku. Bio je izvrstan prevodilac sa arapskog, turskog i perzijskog jezika. Umro je u Tešnju 6. aprila 1915 navršivši tek 37 godina života. Na njegovom spomeniku uklesani su stihovi: „Tu počiva pjesnik odličnoga dara koji nije trošio časti ni šičara, već bohemski živio i čuvstveno pjevo dok ga udes ne doprati do ovog mezara“.

 Ćazim Ćatić - Musa mu je nadimak, poslije smrti svoga oca Hasana dolazi sa majkom u Tešanj,  koja se, poslije smrti Ćazimovog oca, udala za Aliju Dervića - brijača iz Tešnja. I Ćazim je učio zanat kod svog očuha, a istovremeno i pohađao tešanjsku medresu. Godine 1898., kada je navršavao dvadesetu godinu života i kada je morao da bude regrutovan, pobjegao je u Tursku da bi izbjegao vojnu obavezu.

                                    Musa Ćazim Ćatić

Tešanj je , kao kasaba, imao i gradski vodovod već u 16. stoljeću. Njegovi ostaci – drvene vodovodne cijevi , pronađeni su prilikom kopanja temelja za hotel u Donjoj čaršiji -  na desnoj obali riječice Tešanjke koji je vodio do nekadašnje osnovne škole smještene na istoj obali . Interesantno je da su iste drvene vodovodne cijevi pronađene i pri kopanju temelja za zgradu današnjeg  Doma penzionera na Gornjoj čaršiji  što govori o njegovoj prvobitnoj mreži. Zna se, takođe, i ovo da je Austrougarska vlast taj vodovod zatekla što, nedvosmisleno, govori  da je izgrađen još u Osmansko vrijeme.  Izlijevanjem česmi na pogodnim javnim mjestima građanima je na taj način bilo omogućeno snadbijevanje čistom pitkom vodom. Jedna takva česma se nalazila i ispred Tabačke džamije.

                                      Ispred zgrade Konaka 4.4.1944. godine - Miting

Na zgarištu nekadašnje zgrade KONAKA, koja je  bila podignuta u središtu Donje čaršije u vrijeme  Osmanlija, Austrougarska vlast je, na istom mjestu podigla još monumentalniji objekat. To je, ustvari, današnja zgrada općine Tešanj, a stariji je još uvijek zovu i konakom.  Za ovaj konak vezana je i priča o ljubavnoj drami  između  supruge kotarskog predstojnika i mladog Azabagića namještenika austrougarske administracije u Tešnju . Kako nisu mogli ozakoniti  svoju veliku ljubav ni na kakav način, svjesno su odlučili da ostanu zajedno pa makar i mrtvi.Tako su se, u jednom trenutku i u odsutnosti kotarskog predstojnika , a u  intimnoj idili, odlučili zajednički i istovremeno poći u smrt  ispivši otrov. Tragedija se desila upravo u zgradi Konaka gdje je predstojnik stanovao sa suprugom. Slučaj je htio da se kotarski predstojnik sa svojim saradnicima vratio sa puta i pri samom ulasku  u prostorije, gdje je stanovao, zatekao svoju suprugi i mladog Azabagića kako leže na podu. Pozvao je ostale saputnike i vidio da mu je supruga već bila preminula. Međutim, na veliko veliko iznanađenje  svih, primjećeno je da je Azabagić davao znakove života , koji je, dok su mu pokušavali pomoći , uspio izustiti i riječi: „ Da li je milostiva živa?“, a zatim i on preminuo.

Predstojnikova supruga sahranjena je na ivici Pravoslavnog groblja, a mladi Azabagić na mezarju Obješenica. Zanimljivo je i ovo da se ta dva groblja jedno do drugog, kao i da se priča kako se, u vrijeme njihovog ukopa, naglo promijenilo vrijeme i toliko naoblačilo da je došlo do prave provale oblaka u kiši, a nad gradom nadvila takva tama kao da je pala noć.

Saznavši za smrt  mladog Azabagića, njegov  otac- navodno ondašnji tuzlanski muftija , uputi se fijakerom  put Tešnja. Prilikom kratkog odmora u Tešanjci saznao je da mu se sin otrovao. Odmah je, zatim, naredio da se fijaker okrene i vratio se u Tuzlu ne prisustovajući ni sinovoj dženazi.

Takođe mi se čini zanimljivim i podatak što je, muftija tuzlanski , svog sina uputio, nakon što je ovaj završio konzularsku školu, na službovanje u Tešanj kod kotarskog predstojnika, bojeći se za njegov mladi život u nemirnoj Albaniji – gdje je trebao imati prvo namještenje.Lično sam znao gdje se tačno nalazi Azabagićev mezar kao i grob predstojnikove žene. Bilo mi je zbog tog drago kada sam ih mogao pokazati i znatiželjnim strancima.

U Donjoj čaršiji se  pored banke Ademage Mešića, zgrade starog hotela , gradske čitaonice, nalazila, na desnoj obali rijeke Tešanjkem, i Opšta osnovna škola sagrađena koja je radila preko 100 godina. Podignuta je prije Austrougarske okupacije Bosne. U njoj su znanja sticale mnoge generacije djece. Poslednjih godina svog postojanja u školi je bila smještena i Fabrika konfekcije „Napredak“ iz Tešnja. Zgrada je srušena 1970. godine, a na njenom mjestu podignut je hotel koji se danas nalazi u stanju raspadanja i predstavlja ruglo za sam grad.

                       Snimak Opšte osnovne škole u Tešnju napravio je rahmetli Smail F.   

                       Terzić 1962.godine. Vrijeme ju je razgradilo.

Ne mogu a da se ne sjetim i drugih  sadržaja ove čaršije: malih dućana sa mješovitom robom, berberskih radnjih, knjižare, radnje sa lovačkim priborom, krojačke radnje, čizmarske radnje, obućrske radnje, manje pijace, mesare,.... I prvi Antituberkulozni dispanzer sa malim poljskim rentgen aparatom bio je smješten u prizemlju kuće Muharema Kotorića.Tu su nikle i prve krojačke i limarske zadruge. A tek kakvu je atrakciju predstavljala dobrovoljnim radom podignuta Fiskulturna dvorana „Partizan“.

                                                            Dio Donje čaršije

Svjedoci smo dolaska novih vremena.Svjedoci smo, takođe, naročito mi stariji da nema živog i veselog duha nekadašnje čaršije u kojoj si sve, ama baš sve, mogao saznati. Nije bez smisla ni krilatica koja kaže : Kada bi čovjek želio saznati kakav je ko, trebao bi samo upitati čaršiju.Ona sve zna i nikada ne laže.  Tada je bilo lakše i ljepše živjeti.

Neki turcizmi i manje poznate riječi: TABACI – su obrtnici koji se bave štavljenjem kože, a njihove radionice se zovu tabhane, MUSALA – prostor na otvorenom, ograđen ili samo naznačen sa izgrađenim zidom koji sadrži mihrab i mimber. Musale su građene na mjestima na kojima je, po tradiciji, obavljen  prvi namaz po zauzeću grada, MIHRAB – niša u zidu džamije ili musale, usmjerena u pravcu Ka'be u Meki kojoj su muslimani okrenuti za vrijeme molitve, MIMBER  (minber) – je u potpunosti u svojoj funkcionalnosti govornica i treba da je izdignuto mjesto, kako bi se osiguralo da se govornik dovoljno jasno čuje u svim krajevima džamije. Minber je obično oblika malog tornja sa stepenicama koje vode do njega. Često je prepun ornamenata i bogato ukrašen . Također, običajno je da je i minber okrenut u smjeru Kabe. ABDEST -  je vjersko čišćenje (pranje) muslimana prije molitve. MEKTEB – često u arapskom jeziku zvan Kuttab u prijevodu znači škola. Pojam mekteb u bosanskom jeziku predstavlja osnovnu islamsku vjersku školu. HADŽ  -Riječ hadž znači cilj, svrha, namjera (sa arapskog kasd). Sa stanovišta islamskog vjernika to je namjera i putovanje u Mekku (današnja Saudijska Arabija) s ciljem obavljanja određenih obreda, u određeno vrijeme i pod određenim uslovima.Lice koje obavi hadž u Bosni se naziva hadžijom.

KASABA je riječ koja potiče iz turskog koja označava naselje gradskog tipa u Osmanskom Carstvu.Takvo je naselje moglo dobiti status kasabe ukoliko bi se u njemu stekli određeni demografski, vjerski, privredni i urbano-geografski uvjeti.

NAMAZ - (arapski:fonol. salah ili salat) je najznačajniji vid molitve kod muslimana, tzv. ibadeta. Muslimani su obavezni obavljati pet namaza dnevno i to u naznačeno vrijeme Sama riječ namaz je perzijskog porijekla. Arapski izraz za islamsku molitvu je salat. To je izraz koji je koristio Poslanik koji se koristi pri nijjetu, tj. odluci da se klanja namaz. TEPE - (Tepa, izv. Iz tur, depe, uzvisina, brežuljak, brdašce, vrh, tjeme.)