Ogledi strani prejšnji mesec

petek, 28. januar 2011

TEŠANJ KROZ MALI VREMEPLOV

                          
                          Piše : Subašić S. Hasan

U dolini riječice Tešanjke. Pritoke Usore, oko 22 kom. Jugozapadno od Doboja, smješten je pitomi bosanski gradić Tešanj. Prvi put se spominje 1461. godine kao grad sa crkvom sv. Juraja u župi Usori. Turci su ovaj grad zauzeli 1489. godine. Javlja se 1516. godine kao nahija Usora ili Tešanj i zauzima područje rijeke Usore, a odgovara istoimenoj župi  Usora. U početku je Tešanj pripadao kadiluku Brod, a u njemu je osnovan kadiluk između 1560. i 1584. godine. Pod  turskom upravom grad se počeo brže razvijati. Tu nastaje čaršija sa brojnim zanatima. I epigrafski spomenici ukazuju na to da se već u XVI. Stoljeću ovdje podižu neki javni, sakralni i prosvjetni objekti. Tako je prije 1568. godine podignuta Ferhadija džamija i uz nju medresa.
                                                       Tešanj - crtež iz 1909.godine   

  
Tešanjski kraj su odvajkada intezivno zapljuskivale različite nedaća ratovi, pustošenja, požari, poplave i ljudske nebrige. Tako poslije pada bosanske kraljevine 1463. godine i odlaska sultana Mehmeda II sa glavninom svoje vojske, krajem iste godine, ugarski kralj Matija Korvin je preduzeo vojnu akciju prema Bosni i uspio da potisne Turke, pa je 1465. godine na osvojenom prostoru formirao dvije banovine, jajačku i srebreničku, a u srebreničkoj je bila i Usora, i u njoj značajno utvrđeni grad Tešanj. Sve do 1512. godine, kada su Turci likvidirali pomenute banovine, u Tešnju je stajala ugarska posada, a kada ga je napuštala ona ga je spalila.
                                                                        
                                                                             

U austrijsko – turskom ratu (1683 – 1699. godine) austrijski vojskovođa princ Eugen Savojski sa svojih 6500 vojnika prodire u Bosnu i dolazi do Sarajeva. Po povratku iz  Sarajeva dolazi i do Tešnja. Njegova vojska opsjedala je tvrđavu i tražila predaju ali se posada se nije htjela predati. Austrijanci su tada na tvrđavu ispalili 100 kameni  đuladi iz svojih topova, ali bez uspjeha, pa su zatim, odlazeći, spalili naselja oko grada.

U XVIII stoljeću Tešanj je već bio sjedište kapetanije i kadiluka koje je obuhvatalo prostor današnje općine Tešanj, Doboj i Teslić, ali i neka sela današnje prnjavorske, derventske i gračaničke općine. Tešanjski srez ostao je i poslije austro-ugarske okupacije 1878. godine.

Tešanj je 1876. godine imao 9000 stanovnika. Bio je to lijep grad, s uređenim vodovodom u centru naselja i kanalizacijom, sa kaldermisanim ulicama i sokacima, sa trgovinama i zanatskim radnjama, školama i vjerskim objektima. Prva osnovna škola u Tešnju, prema povjesnim saznanjima, započela je s radom 1731. godine, a iz razvoja te škole i ostalih došlo je i do javljanja muzičkog i dramskog amaterizma, koje se organizovano, mada u malim razmjerama, ispoljavalo u XIX stoljeću.

U maju 1865. godine tešanjski učitelj Stevo Petranović sa grupom prosvjećenih entuzijasta u Tešnju pripremio je i prikazao Hebelovu „Juditu“, a prestava je izvedena  u podrumu jedne tešanjske kuće. To je zapravo bila ne samo prva pozorišna predstava u Tešnju, već u cijeloj Bosni i Hercegovini.

 Tešanj je 1639. godine imao slijedeće zanatske radnje : krojački 17 ,  aščijski 4,  šerbedžijskih 3,  brijačkih 10,  opančarskih 5, tabakčkih 19  (proizvođača kože),  papučarskih 9,  čizmadžija 9,  kujundžija 5,  sabljara 6,  samardžija 7,  kovačkih 3,  handžija 2, kalajdžijskih 3, mutabžijskih (kosretara 1, Eskidžija (staretinara) 2, mlinara 1, šiše-ker (staklara) 1, kahveđija 2......
   
 Pod zapovjedništvom Bećir – paše Čengića 1737. godine Tešnjaci odlaze  na vojnu u Rusiji. Iste godine izvršen je napad na Tešanj od strane austro-ugarske vojske.

Velika buna i neredi u Bosni 1743. godine prerastaju u opći ustanak socijalnog karaktera koji traje dvanest godina. Na čelu ustanka nalazio se kadija iz Tešnja  Abdurahman Muharemija.

Godine 1756 – Adžam (stranac) Ibrahim iz Dibbeghane mahale u Tešnju zakleo se pred sudom da se više neće opijati. Odlučeno je, da ukoliko se ubuduće zateče u pijanom stanju neka mu se na javnom trgu udari 500 batina. Ovako je zavedeno u siudžilu kadiluka Tešanj pred svjedocima 25.X.1756.

Škola u tešanjskom kadiluku 1871. godine bilo je: muslimanskih 21 sa 910 učenika i 63 učenice (ukupno 973), Pravoslavnih 2 sa 52 učenika i 12 učenica (ukupno 64 pravoslavna učenika).

Odlukom Gradskog vijeća Tešanj 1878. godine, upućena delegacija grada glavnokomandujućem generalu Josipu filipoviću u Kotorsko u sastavu: Derviš Đonlagić, Hasanbeg Mujagić, Hadži Avdo Mešić i Hadži Bećirbeg Đonlagić s ponudom da se grad Tešanj preda bez otpora. General Filipović ih zadržao kao taoce. Četvrtog septembra iste godine, general – major Ludwig v. Pistory, komandant 71. Infanterie Brigade, I pješadijske divizije, bez otpora zauzeo Tešanj.

U Tešnju su 1883. godine postojale slijedeće mahale: Sukija (čaršijska),Orudž – Sofi, Hadži Nesuh, Abdi – paša, Haramani i (Srpska) Varoš.

Prva apoteka u Tešnju osnovana je 1884. godine. Apoteku osnovao Mr. Pharm. Petar Misitas.

1885. godine osnovana gruntovnica u Tešnju i otvorena Allgemeine Elementar Schule (Osnovna – opća škola)


Prva ambulanta u Tešnju otvorena je 1885. godine , a prvi ljekar bio je Dr. Med. Jaroslav Wertheimer. Te iste godine sagrađena je i zgrada kotara u Tešnju.

Prvi hotel u Tešnju otvoren je 1897. godine i zvao se „ANGELUS“. Imao je samo četiri ležaja. Tešanj danas, nažalost, nema hotela.
1897. godine u Tešnju je bio Okružni guverner – poglavar Mirkao Navratil -  sina etnografa Ivana Navratila, rodom iz Metlike u Sloveniji.Njegov stric Antun Navratil prilikom posjete Tešnju 1987. godine umire iznenada od kapi i biva sahranjen u Katoličkom groblju u Tešnju. . Mirko Navratil je pisao da je u Tešnju bio srdačno primljen i da se, među tamošnjim svijetom, veoma dobro osjećao.

1898. godine u Tešnju je postojala Opća čitaonica. Iste godine izgrađena je i osnovana Muslimanska djevojačka škola u Tešnju.

1890. godine vršen lov sa sokolovima u okolici Tešnja i Maglaja. Poslednje sokolarstvo u Evropi. Poslednji sokolari porodice Smailbegović  i Širbegovići iz Tešnja i Uzerbegović iz Maglaja.

Devetog septembra 1944. godine Hrvatske 18. brigada oslobodila Tešanj.


   
Kada je riječ o kulturno-istorijskom nasleđu različitog doba, različitog porijekla i pripadnosti, njihov broj i obim i pored brojnih nedaća predstavlja, još uvijek, šaroliki milje jednog prostora u čijem fokusu su se, kroz historiuju, prelamala i  održavala sva značajnija bosansko-hercegovačka zbivanja. Prema podacima Centra za naslijeđe BiH, lista kulturno-historijski vrijednosti općine Tešanj podijeljena je na Prahistorijski period, Antički period, Srednjovjekovni period, Osmanski period i Austro-ugarski period i dalje. Tako  iz prahistorijskog perioda imamo 11 lokaliteta na podrućju općine, antičkog perioda 2, srednjovjekovnog perioda 23 , osmanskog perioda 14  i Austro-ugarskog perioda 9 lokaliteta.

Nažalost, u općini Tešanj ne postoji adekvatna asocijacija ili Služba za praćenje konzervatorsko-restauratorske zaštite, razumijevanja, i potrebne pažnje visokog stručnog nivoa, što je važan nedostatak dosadašnjeg očuvanja kulturno-historijskog i prirodnog nasleđa.

Neki turcizmi i manje poznate riječi:
- KADILUK, također kaza (tur. kadılık od kadı: sudac, prema arap. qada: suditi), u Turskom Carstvu, sudsko i upravno područje, kotar. Više nahija sačinjavalo je kadiluk, a više kadiluka sandžak. Na čelu kadiluka stajali su kajmekam (u upravnom), kadija (u sudskom) i muselim (u izvršnom) pogledu
- KAPETANIJA ili kapetanluk (na turskom, kaptanlık) je podjedinica unutar sandžaka, upravne jedinice Osmanlijskog carstva
- AŠČIJA – kuhar bosanskih tradicionalnih jelaHanovi su objekti iz osmanskog perioda koji su služili za prenoćište putnika i njihovih karavana. To su bile zgrade sa štalom za konje, prostorijom za putnike i prostorijom za handžiju. Najstariji dokumentarni han u Bosni i Hercegovini spominje se 1462. godine.
- ŠERBE je riječ arapskog porijekla i označava piće. Ustalilo se u bosanskoj tradiciji kao kuhani napitak od voća. Pravi se od svježeg ili ukuhanog voća i njegova soka (višanja, trešanja, malina...) čemu se obično dodaje limunov sok i kuhani šećer, a čest dodak su i klinčići.


                                                                                                                                           

Ni komentarjev:

Objavite komentar